rezonanca

(nema veze s rezonom)

pada snijeg pada snijeg pada

Da ostanem u duhu…

! da se ne zaboravi!

Kad u srcu Mediterana kakav je nekad bio ‘zaveja’ red je da se nekako zabiljuži:

Dakle,

promet je stao, javne službe ne rade, škole i vrtići također, otvoreni su navodno tek kerumovi dućani. Dežurne babe galame i protestiraju (putem radija, jasno) zbog & zluradi čega naš grad nemore kupit ralicu(?) ili zimske gume za gradske autobuse, a ne da ‘čim malicu snigića pane da ostanemo paralizirani’, to da je ‘sramota! i ne more se više durat’ ipak smo mi tilinetili jedan glavni grad jedne dabili provincije!’ Amen.

Ne mogu više!

U ponedjeljak očekujemo zadaće na temu: ‘Bijeli božić u veljači’ ili ‘Bijeli Split’ ili ‘I nad našim je gradom zabijelilo’.

 

(Može bit da sam prestara dočim se sjećam ‘bivših snjegova’ dočim mi sve to ide na živce.) (Zadnji put je padalo prije tri godine. Tri dana nije bilo škole!) (A danas je petak. Samo petak. Jedan običan petak. Jedini. Početak vikenda. Ionako neradnoga.)

(trebala bih nekako uključiti kratkoročno pamćenje)

(platit instrukcije nekom da me nauči kako zaboraviti)

 

Bijeli bijeli bijeli bijeli bijeli

ravni krovovi četvrtastih zgrada napuklih fasada memljivih unutrašnjosti (pretpostavljam)

Bijele bijele bijele biljelje biljele blijelje bleje bjelje bijele b

lagano sipe

nahvatale su se na prozor, makar na rubove, krpaste srpaste staklaste svaroski kristalne naoko mekane ko pjena za brijanje

i čitav prizor je mutan i maglen

tako treba biti?

 

Htjela bih

položiti glavu

u stvari onaj dio lica, najosjetljiviji, gdje se spaja korijen nosa s podočnjakom

ispod tvoga vrata

u stvari na onaj dio vrata odmah pod bradom gdje ostane uvijek neki trag od pjene

 

da čujem kad dišeš i kad gutaš pljuvačku

Komentiraj »