rezonanca

(nema veze s rezonom)

zubno zlato

Valjda je to opet nešto što samo ja vidim…

Dakle,

niču, posvud, reklame za(?) OTKUP ZLATA, pa ispod imaš još dodano, jednako velikim slovima, SREBRA, ZLATNIKA, SREBRNJAKA, ZUBNOG ZLATA.

Ajd,

kriza, recesija, nema se, prodaje se sve se šta se ima se i nema se, ali…

zubno zlato?

-_-

Moja pokojna baba je imala umjetne zube. Koje je platila po zlato. Moja prababa, također. Mislim da niti one ne bi pamtile da je netko imao zubove OD zlata. Mislim da zubovi OD zlata bijahu popularni u predpotopno vrijeme. A do ovog vremena se uščuvala samo izreka da ‘zlata vrijede’, međutim…

lihvari, zelenaši te trgovci zlatom, velikim rukopisom vele da kupuju baš ZUBNO ZLATO

???

Mislim da su nacisti čupali židovima zlatne zube pa ga topili u zlatne poluge. Mislim da sam podatak pročitala negdje. Vidjela slike.

-_-

Je, je, čitatelju, kriza je, recesija, tuga&buga, glad, nevolja, stislo nas sa svih strana. Nema se, prodaje se, daje se, sve se što ima se i nema se, ali…

Mora li baš sve biti cirkus?

-_-

 

znam, znam: promašila temu. ma ništa. sve OK!

Komentiraj »

ideja, vizija, sposobnost, vrlina

Nabrajalicu sam maloprije čula na radiju. I to me sjetilo mojih nećaka, tj. starijega od njih dvojice (10 god.) koji je glavni frajer u razredu i u ulici, koji ima dugu kosu, sve petice i stav(!): Ne igram ja po njihovim pravilima.

To me je pak odvelo u bližu povijest, tj. jučerašnji susret s davno izgubljenom prijateljicom(?) o kojem sam pisala post niže.

OK, što mene muči?

Ne znam, valjda isto ovo o čem laprda čitava poznata mi okolina: o umjetnoj oplodnji – da ili ne. Cura je katolkinja. Makar je bila dok smo se poznavale. Praktična i pragmatična. I prilično fanatična. A onda puf! ima dijete iz umjetne oplodnje.

Dobro. Je li to moj problem?

Nije.

Jerbo će se sdp-ove političarke izborit ter ću i ja imat pravo umjetno se oplodit, ako mi se hoće, i bez da imam muža ili koggod.

U čemen je dakle stvar?

Katolici su, to svak znade, tek reformirani pogani. Na stranu sva propaganda o ljubavi i razumijevanju. Koju su mogli naslijediti iz svake poganije religije. Ipak, kao da su navrnjeni baš od najgore vrste.

Cura (žena) (moja prijateljica?) je bila izluđena mišlju da ne može imati djecu, dakle da nije prava žena. Te se podvrgla torturi koju joj pruža utjeha znanosti.

Paradoks?

Ne bih znala.

Po čijim pravilima tko igra?

Pojma nemam.

Al ovako u suho, svi putevi vode jednom.

Imaš kalup: žene, majke, kraljice (postoji i muška inačica) (dječja, također), i ako se ne uklopiš, ondak se teši da makar nekako staneš u nj. To je, utjeha u znanosti.

Utjeha vjere bi bila: Volim te i voljet ću te bez obzira na sve.

Utjeha filozofije: Varietas delectat.

Ajmo sad nazad na naslov (ideja, vizija, sposobnost, vrlina)

Kakva crna ideja? Kad sve je samo varijacija na temu.

Vizija? Gledam u budućnost u kojoj neću morat radit, starit, mislit, voljet. Samo se zabavljat. Sorry, samo će me se zabavljat. A ja ću se dosađivat.

Sposobnost? Koga / čega Kad svi samo težimo da budemo isti, i u tome bolji od drugih.

Vrlina? Najvrliji će biti onaj koji ima najviše para da sve to može stići.

Oprosti mi bože. Oprosti im bože.

 

 

 

 

 

Srećom, ja nisam bog, pa praštati ne moram.

Komentiraj »

sunčice

Jedan poznanik je rekao: “Nije u ljudskoj prirodi da pomažu drugima, ni da budu na usluzi. Normalan čovjek slijedi strategiju krda. Trudi se biti neprimijećen. Gledati SVOJA posla.”

-_-

Srela sam curu s kojom sam bila dobra za vrijeme studiranja. Nismo se vidjele skoro deset godina. U tih se 10, uspjela udati i roditi troje djece. Ispričala mi je čitavu historiju. Mislila je da je neplodna. Prošla je dvije operacije, a prva beba je iz umjetne oplodnje. Onda, kad je krenulo, drugo dvoje je došlo u malim razmacima. Od 13 i 10 mjeseci. Ovo najmanje sad ima dvije godine. Svo troje je preboljelo sve dječje bolesti. Kupovala im je cjepiva mimo HZZO-a, jer joj je rečeno da su ona ‘besplatna’ loša i da će njima navući još gore bolešćine. Ispisala ih iz vrtića, jer su se iz vrtića uvijek vraćali ušljivi i prehlađeni i gladni. Srećom, ima netipičnog muža, i dobar posao s kliznim radnim vremenom.

Jednom ili jednom i pol, me je priupitala što je sa mnom, ali što god da bi ja počela govoriti, nadovezala bi se sa “Ne znaš ti ni pola mise…” pa nastavila svoju epopeju: bolestan otac, male rodiljne naknade, šef kriminalac, zločesta svekrva…

Većina ljudi želi da je se sluša i misli da je glavni glumac u svačijem filmu, ne samo u svojem. Znači, li to da “gledaju svoja posla”?

Pretpostavljam da je iz one moje rečenice i četvrt, izvukla zaključke o mom ‘životu’, koje će prenijeti kad bude pričala zajedničkim znancima o tome da me je srela. I sad:

premišljam po glavi, kakvu bi priču mogla složiti, jer:

u mome filmu, JA sam glavni glumac.

-_-

Bila sam na sastanku, i bojim se, da se nisam predstavila u najboljem svjetlu. Imala sam majicu za koju je dokazano da mi donosi nesreću. A među svim tim ženama sa lakiranim frizurama, moja je bila najbezveznija. Ne koristim lak. Došla sam pješice, puhao je južnjak.

-_-

Sad sam kod kuće. Okupala sam se i presvukla. I još uvijek mi je u nosu smrdljivi dah stare kolegice s faksa.

1 Komentar »

aršin = 72,12 cm

Imali smo vijeće. Prva točka: kategorizirana športašica kojoj se moli ne stati na put. Druga točka: dijete s dijagnozom ‘adolescentske krize’ kojem se moli imati razumijevanja. Treća točka: dijete koje pati od proljetnih alergija za koje se moli nazvati mamu ako primijetimo simptome.

Vijeće je raspravljalo. Prva točka: Nek ide! Da ih makar oće ić i više! (Jedna nježna profesorica je zamolila može li i ona na put?!) Druga točka: Bože moj, kako to? Šta je s ovon dicon danas? Ovo više nije normalno! Ne smiš pogledat odma se rasplače. (Zgođušni mladi prof. je rekao da je njemu cura OK. Vrlo dobra do odlična. I da ne vidi problem, osim u…) (Druga prof. od karijere je zabrinuto pitala razrednicu je li ona ikada razgovarla o tome u razredu kada dotična učenica nije bila prisutna?) (Psiholog je prisnažio da ipak stvar nije tako jednostavna da se može riješiti na samo jednom vijeću.) Treća točka: Znate vi da se od alergije danas može umrijet. A u prošlosti su ljudi umirali a da se nije ni znalo od čega je! (Kolege su zaključile da je učenik jako pristojan i dobro odgojen, u svemu vrlo dobar, odličan i da je prava šteta.)

Vijeće je zaključilo prihvatiti sve tri točke, ter je raspušteno.

-_-_-_-_-_-_-_-_-

Stalno mi se mota po glavi izreka(?) koju davno pročitah, nešto o tome kako nije toliko važno što se govori koliko da se uopće govori. Samo ne znam čija je, ni kako točno glasi.

<post je trebao imati naslov ‘nakaze’, ali u međuvremenu sam se sjetila još jedne mudre izreke po kojoj je ‘čovjek mjera svega’>

Komentiraj »

zrće

Od svih najljepših mijesta na svjetu, naj je lješpe kokuće!

Recimo, kad se u našoj školi planiraju maturalne ekskurzije, onda gosp. rav. uviek navija za neku domaću destinaciju, ali uvijek prevagne ona koju zabigecnu turistički agenti.

Pinkičicu još gosp. rav. lamenira o mrskim tuđicama u našem liepom hrv. jaziku (čovjek je ekonomist po struci), tipa, nije destinacija nego odredište (ko da ga ko tjera), ali uvijek prevagne ono što zabigecnu agenti.

Fakat, nemojmo na Pag, ajmo ća u Ljoret d Mar.

<Nisam baš u tijeku, ali učini mi se da je Ministar rekao da je bolje da se problem decentralizira i on da je u osnovi za referendum, ali da je protiv zabrane golišima na Zrću.>

<Bila sam jednom u životu na famoznoj plaži. Al bilo je to tako davno, da me sjećanje na to nagoni da s osjetim metuzalemski. Velim, bijaše to čista, divlja uvala. More ko more. Plavo. Nebo ko nebo. Plavo. Par mještana na plaži. Par vikendaša. Starosjedioci žale kako je to neiskorišten potencijal. Kako naši ljudi ne znaju i nikad neće znat (cijeniti?) iskoristiti to što im je od boga dano. A meni ostade najupečatljivijom slikom, neki curetak koji se je sunčao po vazdan (mi smo bili familija vikendaša) u ispranom plavom dvodijelnom kostimu, i kad bi podigla ruke, pod pazuhom je imala dlačice. Znam da sam žarko očekivala dan kad će i meni početi dlake rasti. Ne znam zašto. Nije to bilo lijepo. Ali činilo se da je nekako važno. Kažem ti, čitatelju, bila je to pretpovijest!>

1 Komentar »

hrvatski pravni centar traži pravnicu ili pravnika

U subotnje memljivo jutro, obiđem ‘omiljene’ blogove. (svi imaju nove zapise!) (većina nečitljive) (mnogi nečitke) (neki nerazumljive) (zbog čega ih pratim?)

Dva puta pročitam zapis o prevažnosti historije. Želim ga pokazati svima koje znam i ne znam! Na treće čitanje, shvatim kako bi izgledao trećemu čitaču. Odustajem.

Izreka dana na portalu koji pratim je (neka) od M.L.Kinga “Nepravda bilo gdje prijetnja je pravdi svugdje”.

 

Postajem li ja prezahtjevnom ili preglupom? Dočim mi trivija SMETA. Zar ne bi bilo jednostavnije, jednostavno NE gledati?!

A možda sam se odrodila od jezika, jednako kao od ostatka čovječanstva, te ne vidim pravo.

Komentiraj »