govor tijela

Ona ima nekih želučano crijevnih problema i to se osjeti na oko dva metra okolo nje. Ja imam nekih problema s njom i moram joj prići na otprilike pristojnih pola metra udaljenosti i riješiti Svoje probleme koje imam s njom. I što da ti kažem, čitatelju, teško je. I kad ne bi govorila pljuckajući i unoseći mi se u lice, svejedno, tu je taj njezin za dah.

Nezgodno je kad smo na javnom mjestu, i kad su okolo slušači. I kad ona krene onim svojim sjeckutavim glasom koji štrapa. Ne mogu a da ne ustuknem, bar po koraka natrag. Podignem ruku prema nosu, ali zbog publike i kućnog odgoja, samo ga kao lagano dotaknem, i onda trpi! sav taj kužni zrak.

A publiku je obrazovalo da, ljudi koji uzmiču i ljudi koji se diraju ponosu, da su lažljivci.

Kako god da okreneš: imam velik problem.

Oglasi

diktator

Jeste li gledali?

!!!

Cijena kino ulaznice je tridesetak kuna (ne znam točno jer ne pohadžam, ali onako odokativno… ne može bit više, a manje nije.)

Vaka je računca: izlazak u kino minimalno sto kuna, jer nećeš ići sam, a i uzus je da se u kinu grickaju grickalice, a pošto je seljački da kupiš u samoposluzi kesicu štapića po kunu sedamdeset, kupićeš kokice po deset ili petnajst. I, jasno, sokić. Skontasmo, daklem, minimalno sto kuna za sat i po (maximalno) zabave.

A zašto?

E da bi imali o čemu pričat sljedećih par dana.

Najprije se isčuđavati, kako to tvoji prijatelji(?) i poznanici još nisu pogledali svjetski(!) poznatu(!) komediju od svjetski(!) poznatog(!) komedijaša(?).

Kad svi pogledaju i to čudo, da ga zajedničkim snagama morete temeljito iskritizirat! Ako ste intelektualac.

Prepričavat svinjarije. Ako ste klinac.

<Nabrajala bih dalje, ali nemam predodžbu o rečenom, jer ne namjeravam gledati… Nisam vizualac.>

I naposlijetku da biste konstatirali kako se tema ‘isfucala’ jer film uopće nije nešto i sve je to napuhano reklamama i žalibože para koje smo potrošili na to daprostitesranje!

Pa tako do sljedećeg daprostitesranja.

 

 

pada mi na pamet nešto znakovito što naizgled nema veze s temom:

Nekoć davno (tako sam pročitala) formalna se edukacija sastojala u tome da se trenira memorija. Bilo je nužno zapamtiti napamet što više podataka. S vremenom, tj. od vremena kad je informacija postala moć (umjesto? znanja), dakle, od kad nas se zasipa podatcima i podatcima ove i one vele, sve se vrti samo oko toga da što više zaboravimo, da jedno istisne drugo. Pretvaramo li se u strojeve, koji kad ih zatrpaš poslom jednostavno riknu, pa zbog samozaštite, sve trivijaliziramo? Ili se informacije ponašaju po darwinovoj teoriji evolucije, te samo najizdržljivije opstaju?

 

koncentracija

Ljudi koji prate stanje stvari, te oni koji na osnovu praćenja stanja stvari mogu predviđati buduća stanja stvari, kojim još treba pridružiti i ove koji na osnovi praćenja i predviđanja mogu sa devedesetdevetzarezdevet postotnom sigurnošću reći kakav će biti dan meni o kojoj ne misli nitko osim možda moje obitelji i Tebe, i ne samo što mogu reći kakav će mi biti dan, nego i kako ću se osjećati i kakve tegobe ili boljetice bi me možda mogle pratiti (a za boljetice je sigurno, jer onaj koji kaže da je zdrav ko cekin, može to reći samo zato što nikad nije bio u ljekara), objavili su u udarnim podnevnim vijestima, da će sve biti super i za pet, jer je KONCENTRANCIJAn peluda u zraku takva i takva, i da s obzirom na KONCENTRANCIJUn ljudi koji pate od respiratornih alergija ne bi trebali imati problema.

Dobro.

Ma ček!

Jel to oni meni da ja lažem?!

Jer su mi oči natečene, lice crveno i definitivno me sve tu nešto steže i grebe po grlu.

Šta?

Nije to ta koncentracija?

A?

Ovo nije taj grad?

 

 

A ja, jesam li još uvijek ja?

vražje misli

Znači,

ona je rekla da ja mislim da ona misli da sam ja mislila da ona misli

i

on joj je povjerovao

jer

je ona ipak

izrazila svoje misli.

To, što je, pak, izrazila, samo je misao o tom što ona misli da je vjerojatno – moguće.

Dapače,

ništa od toga što je rekla: dakle, da misli da ja mislim da ona misli da ja mislim… pa tako daleko u prošlost… pa onda u predviđanje budućnosti: nije njena originalna misao. Pokupila ju je od analitičarki na kavi.

I sad,

zbog toga što je ona ipak REKLA da ja MISLIM tralalala itd., učinila je tu MISO stvarnom. Iako to nije.

i Zato!

Nikad mi, nikad mi, nikad nemoj reći da netko gore sve to prati i brine se da sve ispadne dobro. Ne usudi se preda mnom reći da istina uvijek izađe na vidjelo. Kad tad? Tad kad je prekasno!

Osim ako ne vjeruješ da ta jadna žena stvarno može čitati misli!