Znači,
ona je rekla da ja mislim da ona misli da sam ja mislila da ona misli
i
on joj je povjerovao
jer
je ona ipak
izrazila svoje misli.
To, što je, pak, izrazila, samo je misao o tom što ona misli da je vjerojatno – moguće.
Dapače,
ništa od toga što je rekla: dakle, da misli da ja mislim da ona misli da ja mislim… pa tako daleko u prošlost… pa onda u predviđanje budućnosti: nije njena originalna misao. Pokupila ju je od analitičarki na kavi.
I sad,
zbog toga što je ona ipak REKLA da ja MISLIM tralalala itd., učinila je tu MISO stvarnom. Iako to nije.
i Zato!
Nikad mi, nikad mi, nikad nemoj reći da netko gore sve to prati i brine se da sve ispadne dobro. Ne usudi se preda mnom reći da istina uvijek izađe na vidjelo. Kad tad? Tad kad je prekasno!
Osim ako ne vjeruješ da ta jadna žena stvarno može čitati misli!
Komentiraj