rezonanca

(nema veze s rezonom)

ljeto

dana 22 lipnja, 2012

Sve i da nisam pratila na vijestima (u zadnje su vrijeme vijesti slične teen-emisijama), znala bih bez greške: najkraća noć na zemlji, najdulji dan – makar u mom dijelu svijeta.

Pohodili me duhovi u snu, a jedan od njih je imao tvoj tužni oblik. Sav u bijelom, u dugoj halji, da, da, sve lege artis, sa licem tako bijelim kao da je posuto brašnom. Imao je malo veće lijevo uho, i nešto mi pokušavao reći. Telepatski.

Onda su mi kroz san prosli svi oni ljudi o kojima ne mislim uopće: oni kojima sam ja mrtva, i oni koji su mrtvi meni: Neka plavuša, koju nazvah Jagodom, i njena debela kći. Kolegice iz srednje škole, tete iz vrtića… Govorili sve mumljajući i trtljajući, a ja u toj buci i huci jedino htjela uzeti za ruku onog tužnog duha da bi se uvjerila da je stvarno tako mekan kao što izgleda.

Sad, u drugoj najkraćoj noći u godini, kad samo po znojnoj koži znam da sam odvojena od ostatka svijeta, samo čekam da se javi ššššššš


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: