rezonanca

(nema veze s rezonom)

50+

Prije par tjedana, zaustavila me je starica, tu blizu ZAP-a, i tražila 10 kuna, jer još nije stigla penzija. Lomila je prste, cmizdrila. Počela s pričom kako joj je jučer otkriven rak mozga. Sjetila sam se svih prosjaka koje sam vidjela u životu: od ovih “daj dvi kune – fali mi za sendvič” do onih “vatre, vatre, vatreeee” (pa ako imaš vatre, uzmu i upaljač). Profesionalne prosjake tu ne brojim, njih na čudan način, poštujem.

Ova je starica bila, od bivših ljepotica: sa zategnutom pundžom navrh glave i sa šiljastim noktima. Iako prljava.

Dala sam joj 50. Poslušala njenu tužnu priču do kraja. Zamolila je da ne plače, i rekla neka digne glavu. Da je nebo još uvijek plavo i da bog sve vidi i zna.

Je li ta žena bila izgovor mojoj pjesničkoj duši da se raspojasa? Ili mome egu, da se pohvali pred svima (di ćeš javnije od interneta!) “dala sam pet puta više, jer – JA imam!”

-_-

Jučer, opet ispred ZAP-a (valjda je to zborno mjesto novih prosjakinja), opet me zaustavila uplakana stara žena. Izgubila se, nije znala gdje je, sunce joj je tuklo po očima, plakala je, ali govorila sasvim bistro: živi kod opatije, radila u bolnici, ima sina od trisedam i dvije unučice od šest i triipo.

Povukla sam je u hlad. Poslušala njenu priču do kraja. Suosjećajno klimala glavom. Stari ljudi samo žele da ih se sluša. Ne treba njima nikakvih razgovorancija. Promatrala kako se naočigled smiruje. A sunce koje joj je bilo tuklo po očima, sad joj razlijevalo osmijeh po obrazima. Odjednom mi je počela zahvaljivati u maniri profesionalne prosjakinje (“bog ti platio, gospe te čuvala i sveti ante, svu ti sreću svijeta….”)

Je li ta žena bila odgovor na ovu od prije par tjedana? Ili test za moju besmrtnu dušu, kao u bajkama što nekad starice znaju…?

-_-

Priča koja dolazi između ove dvije, makar kronološki, dogodila se na mom radnom(?) mjestu: Skupljali smo po 50 kuna za siromašnu djevojku, da bi joj omogućili odlazak na maturalnu ekskurziju.

Ta djevojka nije jedina koja je siromašna, samo jedina koja se sjetila “zamoliti” (ona, ili netko njen… u svakom slučaju. U čemu je razlika?).

Imala sam točno 50 u novčaniku, ali sam rekla da nemam.

Odslušala kolegice koje su suosjećajnih lica i glasova laprdale o tome kako je TO (pedeset kuna) sića, koju mi nećemo ni osjetit, a tu curu bi mogle ITEKAKO utješit i razveselit. Kako je to mala stvar za čovjeka ali velika za čovječanstvo! Kako se naš kolektiv uvijek isticao humanošću… A onda su napravile popis imena.

Sa stopostotnom sigurnošću mogu reći (jer poznajem svoj “kolektiv”) da me te žene neće smatrati ni škrtom ni siromašnom, već – bezdušnom.

Komentiraj »

na vrh brda vrba mrda

HTV1 26.07.2012. 19:06

 

Navrh jezika

  • Naslov epizode:  Turcizmi

Jednominutnim animiranim filmovima koji su nastali u emisiji Dječjeg programa Navrh jezika želimo popularizirati jezik. Scenarij jezičnog crtića Turcizmi nastao je prema znanstvenom radu Marka Kovačića, crtić otkriva riječi koje su preko turskoga ušle u hrvatski jezik.
Animator: Marko Dješka

  • Urednik:  Ljubica Benović

-_-    -_-    -_-

“… ŽELIMO POPULARIZIRATI JEZIK.”

Šta s tim ljudima nije u redu? Zar je jezik nešto čime se inače ne bismo služili, ter ga je popularizirati nuždno?

Fakat ne razumijem!

(Al bitno da je izvjesni Kovačić stekao znanstvenu titulu. Ili, možda, ugled.)

Komentiraj »

kiša

Već je par dana prošlo otkad smo se srele. U puko podne. Na napuklom betonu. (takav je čitav grad, ne govorim samo da bih označila točno vrijeme i mjesto radnje) I stalno mislim o tome: kako je podigla sunčane naočale, da bi mi vidjela oči (ona je jako pristojna, starinski odgojena djevojka); kako je pokušavala pronaći mrvičak hlada, da bi mi bilo ugodnije; kako je ljubazno pohvalila moju staru haljinicu… A sve što sam primjećivala u tom trenu bio je debeo sloj pudera koji joj se slijevao niz podočnjake i dvije dlakave bradavice koje nije imala kad smo se zadnji put srele.

Sad gledam prvu i zadnju rečenicu ove blesave priče i vidim samo srele srale srela srala.

molim te oprosti

Čeka se kiša-

Komentiraj »

sve te je vodilo k meni

Pojmovi iz tražilica, koji su nam doveli čitatelje :

kaj po rezonanci se zgodi
veliko srce malom srcu
buganci liječenje
janje žrtvena životinja
rezonanca
zulj na srednjem prstu
žulj na srednjem prstu
mt 11,28
aršin
zrce
vražije misli
zulj na vrhu prsta
plastelin tvrdi
verba tene res sequentur

Komentiraj »

te sam večeri zazivala bogajarca da mi pomogne kako je znao i ranije pomoći u situacijama bezizlaznim bezizglednim

nebo bijaše modro i mudro i uprav onako kakvo je trebalo biti bez oblačka a stol na tri noge bez ijednog čavla zamijeniše moj djevojački krevet na šest nogu i posvema srebrn mjesec zagrliše zvijezdu danicu

i došao je

prišao mi s leđa

i mogla sam osjetiti njegov

mirisan dah

pod uhom

okrenuh desno žablje oko i vidjeh ga gdje leži na meni a lice mu izbrazdano i tamno i po njemu posvud kratke kovrčice kano u grčkoga junaka, a znam da mu bje samo glava ljudska sve ostalo bje životinjsko, i rekoh u sebi zacijelo sam mu ko lapitska bezdlaka nevjesta

ljupka

ohhmmmm

rekao je

oh ne

moja draga

tebe su predvidjeli za drugačije stvari

Komentiraj »

p!nk

Tu, par ulica niže, parkiran je neki spaček, buba, neki tako mali starinski auto, kojem točan naziv odrediti ne znam, al pituran je barbie pink. Ima splitske registracijske tablice, tamo gdje tablice trebaju bit, a u sam autić, pa iza zadnjeg sjedala, ono gdje bi mišo kovač stavio hajdukovu zastavu i krunicu majke božije, tako da slučajni prolaznici koji zaviruju u tuđa vozila točno mogu odredit o kome se tu točno i personalno radi, stavila je ponosna vlasnica, još njujoršku i kalifornijsku tablicu, registracijsku. Dakle, radi se o svjetskoj dalmatinskoj ženi.

Vozačicu, naravno, ne poznajem. Auto ko auto je uočljiv zbog te drečeče boje, a zavirila sam kroz taj zadnji prozor, jer sam skoro bila pometena vožnjom unatrag. Vozačica nije plavuša. Prave barbikolike žene bi vozile mercedes, odnosno, imale bi vozača. Ova je crnokosa i usiljeno sretna. A na čelu joj je utetovirano “Ja sam zanimljiva!”.

Komentiraj »