te sam večeri zazivala bogajarca da mi pomogne kako je znao i ranije pomoći u situacijama bezizlaznim bezizglednim
nebo bijaše modro i mudro i uprav onako kakvo je trebalo biti bez oblačka a stol na tri noge bez ijednog čavla zamijeniše moj djevojački krevet na šest nogu i posvema srebrn mjesec zagrliše zvijezdu danicu
i došao je
prišao mi s leđa
i mogla sam osjetiti njegov
mirisan dah
pod uhom
okrenuh desno žablje oko i vidjeh ga gdje leži na meni a lice mu izbrazdano i tamno i po njemu posvud kratke kovrčice kano u grčkoga junaka, a znam da mu bje samo glava ljudska sve ostalo bje životinjsko, i rekoh u sebi zacijelo sam mu ko lapitska bezdlaka nevjesta
ljupka
ohhmmmm
rekao je
oh ne
moja draga
tebe su predvidjeli za drugačije stvari
Komentiraj