Ovo je stara priča, ali dobro opisuje pogubnost i štetnost (samo)utjehe :
Gospođa K, koja živi s mamom, odraslim sinovima i mužem (baš ovim redoslijedom), bila je jako zabrinuta zbog toga što stariji, od ove dvojice odraslih, mjesecima (godinama) ne izlazi iz sobe, osim na WC. Dijete (čovjek?) je stalno buljilo u kompjutor, a ako bi mu netko povirio u sobu, znalo je biti “drsko i bezobrazno”. Gospođa K se neko vrijeme bojala da ga ne bi uvrebali pedofili s interneta, a onda je umro Steve Jobs. Od raka gušterače. I svijet su preplavile biografije, citati i nadahnuti govori ovog kompjuteraša. Gospođi K nije dugo trebalo da zbroji dva i dva, te je shvatila da njen sin radi na programu koji će mu donijeti svjetsku slavu i brdo love ili bar jedno od dvoga.
Cijelo to vrijeme ostatak obitelji ne radi baš ništa specijalno: jede hrenovke i paštete, odlazi na posao i vraća se s posla, te gleda televiziju.
Stariji ne pokazuje znake da je program pri kraju (ja mislim da je na igricama, ali tko mene pita), i gospođa K počinje gubiti nadu..
A onda je mama svršila na hitnu, zbog problema s gušteračom…
Komentiraj