rezonanca

(nema veze s rezonom)

o pravima ljudi i radnika

dana 15 prosinca, 2012

<politički nekorektan post>

<ali, sakriću se iza podnaslova bloga>

Jučer je, slušala sam na radiju, čitav dan, novinarka(!) plačljiva glasa izvješćivala(!) o Prosvjedu roditelja djece s poteškoćama u razvoju. Skupili su se, jadni ljudi, kiši i vjetru usprkos, da bi upozorili…. Jedna mama je govorila o tome što proživljava u ovoj našoj toj i takvoj državi, i o tome što zapravo hoće / traži. Ona traži za svoje dijete život dostojan života. Ona traži za svoje dijete da ga se integrira i da ga se socijalizira i da ga se uvažava. Ona hoće da ga se školuje, kao i svu ostalu drugu djecu. I hoće da ga se poslije tog školovanja zaposli kao i svu drugu ostalu djecu. Ona želi da ga se primijeti i doživljava da ga se voli i poštuje, kao i svu ostalu i drugu normalnu djecu.

Samo pol dana prije ove Vijesti, išla je vijest o enormnom broju nezaposlenih. Ovih ostalih, normalnih, radno sposobnih.

Glas razuma: Pa ako su radno sposobni, neka rade nešto, umjesto što čameći čekaju da ih naša ta i takva država zbrine!

Yep! Automacki eto ti posla i za novinare, koji će onda izvješćivati(!) o “odljevu mozgova”.

A državi je brinuti se za one koji nisu sposobni i koji ne znaju ništa raditi!

Ček ček, je l se to već desilo?

-_-

Druga priča isto je iz druge ruke, a mjestimice se ubacuje i glas razuma:

Neki XY, koji je svojevremeno bio mlad i perspektivan stručnjak i intelektualac, te se odma nakon faksa ubacijo na šefovsku poziciju firme koja je malo nakon postala multinacionalnom korporacijom, nakon je toga odlučio sa šefovske pozicije, i to svojevoljno!, prihvatiti radno mjesto za tri četri skale niže, jer mu je, pazi ovo! “dosta toga da samo prepisuje brojeve iz jedne tablice u drugu, i tako iz dana u dan, iz sata u sat, pa do kraja života”.

Da, i ja mislim.

Da će za koji dan ili sat, cendrati nad svojom sudbinom: Jao meni, s fakultetskom diplomom, i to pravog fakulteta, a ne nekog učilišta što ti firma plati.., pa gle kako su me degradirali i ponizili, isti oni koji su do jučer trčali za ovcama po brežuljcima.

I sve to preko novina.

A s druge strane, možda i neće. Možda ga je stvarno uhvatila panika da neće moći držat korak, sa svim tim novim i mladim i obrazovanim i bezobraznim i koji neće prezati ni od čega da se dočepaju njegove pozicije za koju, valjda je svjestan, nije morao raditi ništa niti znati ništa. Možda se stvarno radi o spašavanju gole kože.

-_-

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: