nora fora

<Izgleda da ću morat ja. Kad već neće nitko drugi.>

Razumijem udruge, kojima je humanitet biznis. Jedini izvor  prihoda.

Razumijem i umjetnike, kojima je (tuđa) bol(est) inspiracija. Koja im je jedini izvor prihoda.

Razumijem i anonimne donatore, kojima je anonimna donacija jedini način da se osjete baš dobrim ljudima.

Mogu razumijeti i političare, koji, odričući se pdv-a, i bankare, koji, odričući se naplate naknade, skupljaju pojene kod boga, tj. pokušavaju si popraviti image kod rulje.

Ali nikako, nikako ne razumijem idiotske roditelje, koji pristaju od svojeg djeteta napraviti pokusnog kunića, i pri tom misliti da čine dobru stvar.

————————-

<nemam zapravo pojma od čega curica boluje. jutros mi je prva stvar koju sam čula bio plačni glas neke pozivateljice na dobročin, jer su zločesti amerikanci povisili cijenu, rekla je, “života malene Nore”. Ridala je kako “ljudski život nema cijenu” i kako će ona i veliko srce našeg malog naroda učiniti sve_ I sve tako. Već u sljedećim vijestima unjkavi je Slavko Linić reko da će on dat sav PDV. Plakala je i radijo voditeljica, koja je, mislim, prava novinarka a ne obična spikerica. A meni, koja sam tad, ko i sad bila sama, dolazi da vičem JESTE LI SVI VI POBOGU LUDI!. I začudo nije mi se vratila jeka.>

<sad isprobavam. oće li se vrnut.>

<predmnijevam da ne.>

<lijepo je biti nepoznat.>

————————–

(imam pravo jer sam bila u koži te curice. glavu dajem da se nju pita sad, pojma ona nema. ali kad ju se bude pitalo trideset godina. pretjerujem deset godina kasnije, reći će NE.)

—————————

<a najluđe od svega je što su opet našli razlog  za napasti crkvenjake>

---