rezonanca

(nema veze s rezonom)

o mamama

dana 2 ožujka, 2013

Jučer mi se dogodila najnevjerojatnija stvar:

(kad promislim, više njih. ali krenimo redom.)

Znate onu priču o osnutku Grada: Bila jednom dva brata, odgojile ih divlje životinje, a kad su poodrasli, jači ubio starijeg i osnovao grad koji će postati glava svijeta? E pa, jedan sekund prije nego su ubojice postali gospodari svijeta, morali su postati i silovatelji, jer žena za rasplod ne imaše. Ako vam se čini da trabunjam bezze, to je način na koji moji prvašići percipiraju legendu o Romulu i Remu. Ne sasvim neosnovano. I uopće ne pogrješno. (Mene doduše svaki put šokira način na koji oni to prepričavaju -> kao da se radi o nečem kul i zabavnom, a ne o pukom preživljavanju. Ali to je moj problem.)

Uglavnom, u tekstu iz odobrenog udžbenika ima rečenica “Sine feminis vita virorum misera est.” koju je čitav razred preveo: “Život ženski bez muški je jadan.”

Pitam kako su došli do tog zaključka.

Pa liiipo.

Velim, da nije dobro ni gramatički ni logički.

Onda krene brainstorming:

– život žena?

– život ženskiH osoba?

– život ženki?

– ženski život?

Aaaaa, je li obratno? Život muškaraca bez žena je jadan? – netko se dosjeti. – Ali to nema logike!

Pitam kako nema.

Pa liiiipo!

Mali divljačić, koji je po kazni u prvoj klupi, je promrmljao, tako da sam ga samo ja mogla čuti “Aj kozo, ko će ti prat i kuvat da nije matere.” Ostatak razreda je ostao živjeti u blaženom neznanju.

Naravno, nije to ono nevjerojatno o čemu sam na početku, i zbog čega uopće ovo pišem…

Naime, nakon razgovora s prije spomenutom materom, na moment mi se učinilo da sam na pragu otkrivenja smisla Života.

Gore spomenuta gospođa me iznenadila najneočekivanijim komplimentom kojem sam se ikad mogla nadati. Izrazila je nešto poput divljenja, rekavši da je Moj Posao najteži posao koji postoji na svijetu, i da to njen muž koji je iz škole pobjegao u poduzetništvo, stalno govori. I stvarno, kad usporedimo divlje životinje iz ove branše s divljim životinjama iz one branše, kompliment se čini stvarno pogolemim. Ali čekaj!

 

Tko bi se normalan stalno htio uspoređivati i nadmudrivati s djecom i ženama? Opće je poznata stvar da djeca u pubertetu odrasle ljude smatraju budalama i neznalicama. Također je opće poznato da su sve te žene koje ih ”odgajaju”, čiste, VisokoObrazovane i dobre. Zaista, tko bi se normalan mogao stalno takmičiti s njima u dobroti?

Zato i jest većina (č. svi) ljudi koje poznajem na antidepresivima. (ili u yogi :D)

To nije stvarni život.

To nema veze sa stvarnim životom.

ok

Možda nisam otkrila smisao života, ali postaje jasno zbog čega je moje zanimanje na tako niskoj cijeni.

Zaista ne vrijedi puno.

 

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: