Ne mogu spavati jer mi je u glavi grubi glas (a znate kako su učiteljice glasne) kolegice iz fizike. Stalno ponavlja “tragedije tragedije tregedije”. Ogovaralo se, dakle, neko dijete koje je “antitalent”. Dijete koje ide u glazbenu i koje igra odbojku, i koje za sve ima vremena osim za “važne stvari” pa neka izvoli “gospodin malo ostavit sa strane muziciranje i loptanje i nek se uhvati knjige”.
Svijet je pun kretena, ili samo svijet oko mene?
U školskim novinama sam pronašla članak o “ženstvenim ženama”: autorica je (žena, daklem) u jako negativnom kontekstu pisala o “šutljivim ženama koje se u primitivnim sredinama smatraju ženstvenima”. Mislim se, nije ni ta, našim starima bila zaludu.
Tragedija je što glupače, dakle, ove koje nisu ženstvene, ove koje galame, imaju bolju prođu. Svaki će muškarac, (makar ovi koje svaki dan vidim (kreteni oko nas ili oko mene?) se tako ponašaju) za zenstvenu zenu pomisliti da je dosadna i prazna.
Kanim se ljudi koji drugim ljudima pune vlastitu prazninu.
Kanim se ljudi koji ne vide dalje od vlastitog nosa.
Kanim se ljudi kojima je jedina knjiga koju su pročitali mjerilo svih stvari.
Sami su sebi najgora kazna.
<sad je oke. laku noc :)>
Komentiraj