rezonanca

(nema veze s rezonom)

eksperimentalno liječenje

To je otprilike kao kad živiš u malome gradu, pa se ne možeš maknut od nadimka svojih roditelja, pa si doživotno proklet, ili pak uživaš u plodovima i ne znajući zašto a misleći kako si ti, a ne oni (plodovi), bogom dan.

Promjena je moguća jedino kad se skupi kritična masa, ili kritična točka, ili točka vrenja, usijanja… ne mogu se točno sjetiti sintagme, a žao mi je gugl gnjavit, uglavnom, hoću reći, da promjena koja se desi uglavnom nema veze s pravdom ni sa zdravim razumom niti zato što ju netko zaslužuje. Promjena se obično desi iz dosade, kad mladi intelektualci pomisle da nešto znaju pa jeftinim parolama nahuškaju ove koje je huškati lako, a sve iz dobrine njihovih srca i iz želje da pomažu ovima kojima pomoć potrebna nije.

Blesav primjer:

Mali od glupog Mate i šarene Ive mora bit mate matasti, a kakvi drugo? ALI!

Jedna je dobra gospođa čula kako dijete priča… I ona je zaključila da je dijete pametno i teligentno. (današnja djeca izgovaraju slogane s tv-a, a ne oponašaju roditelje i poznanike, i to je roditeljima i poznanicima znak: inteligencije! “ajme, otkud on to zna?!) I sad širi priču o jadnom djetetu s onakvim roditeljima. I sad jadno dijete raste i živi u uvjerenju da je bolje od svoje okoline i da ga okolina sputava. I sad jadno dijete provodi vrijeme smišljajući kako pobjeći na drugo mjesto na kojem će moći ostvariti svoje potencijale. I dok to ne ostvari, ne vidi da kad nema televizije nema niti njegovih misli, nema o čemu pričati, o čemu razmišljati, čemu se nadati, u što vjerovati. Uglavnom osjeća nezadovoljstvo i prazninu, netko mu je kriv za nešto, ni sam ne zna za što. Vjerojatno roditelji. Da, geni & genetika.

Zapravo je čitav ovaj post isprovociran vjestima koje sam čula na radiju: naime opet neke udruge skupljaju neke novce za nečije eksperimentalno liječenje u njemačkama ili amerikama nisam pratila, ali neobično je bilo to da je plačni glas tajnice udruge izgovorio godište osoba za koje se novci skupljaju i nije se radilo o djeci. Žena, a to sam točno upamtila ima trideset i dvije godine, a muškarac trideset i devet. Opet se apeliralo na velika srca i na toplinu duše. I opet se bajalo o nuždnosti edukacije i prevencije.

Sjetila sam se malog Mate iz stvarnog života kad je rekao da on zna kako bi on riješio financijsku situaciju svojih roditelja: “Naručija bi one s nula-šest-nula, nek svako da po pet kuna!”

Kako smo se svi smijali: Mali je pametan i teligentan!

Bože moj,

kad se skuplja za bolesnu djecu, ajd’ nekako se misliš, možda je novi tesla…

Ovima dvoje treba par sto tisuća nečega za nekakvo eksperimentalno liječenje, dakle MI bismo trebali dat novce da bi se netko mogao igrat na doktora i znanstvenika.

A di su svi oni bili miši?

 

dodatak (koji je ideja!):

Na istom su radiju, nakon tih i takvih vijesti raspredali o rijeliti šovovima: gledate li ili ne, je li to dobro ili loše, takve stvari, ali nitko se nije sjetio za ove odrasle i punoljetne što preko udruga žicaju pare za stranjske doktore (dočim se naši spremaju štrajkati, misleći da će netko plakat za njima, osim novinara) osmislit rijeliti. I eto ti dvije tri muhe jednim udarcem: oš po pet kuna poziv, oš edukaciju, oš prevenciju, oš reklamu, pa da vidiš kako će žene i muževi navalit na ekperimentalna liječenja kad postanu kul i masthev! I kad se kladijoničari sjate: koji će uspit, a koji neče.

Biznis je to, brajo!

točka ha er.

Oglasi
Komentiraj »

js i sj

prvi dio

Ne trebaš mi puno puta reći da sam dobra i da sam divna, da bi mi postala simpatična. Ne trebaš mi niti puno puta reći, da bih povjerovala: jer to već znam, i sada imam extra potvrdu, ali… da bi ta potvrda postala i ostala pravovaljana, trebat će mi netko ili nešto s čime ću se ogledati (ne u čemu ću se ogledati!).

Ali nije ovo traktat o karakterima.

Kako vrijeme ide, spoznajem da nam vrijeme ide u laganju i u ratovanju. Ili mi laskaš ili si mi neprijatelj. Ako si slabija, lažeš da se ne moraš boriti, ako nisi pametnija misliš da se moraš stalno dokazivat. Naporan je to život.

I sad,

želim li da i moj tako prođe?

Budući da se radi o trenutnoj, nedavnoj spoznaji, to znači da ga nisam do sad tako provodila, ili da sam tek sad tog postala svjesna? Odgovorit ću ti: ovo prvo.

 

Ali, malo to veze ima s mojom slobodnom voljom. Radi se o banalnoj činjenici ograničenja fizičkog kretanja, pa slijedom toga, ne dolazim u dodire niti u probleme. Iako, daleko od toga da me mimoilaze. Najvećma oni, koji se ne mogu suspregnuti da ne kažu kako ne bi mogli živjeti “ovako”. I naravno oni koji misle da me moraju spašavati.

Inače bi život bio lijep?

 

nastavit će se…

3 komentara »

jehovi svjedoci i solarna joga

Ljudi te cijene po vlastitim manama  (prije vide trun u tuđem oku nego balvan u svojem), dočim tuđe vrline pripisuju sebi. I ne mislim ovdje na “kićenje tuđim perjem”, kao kad ljudi u vezama (poslovnim, prijateljskim, ljubavnim, obiteljskim) za sve što se napravi dobro kažu “Ja sam”, a za sve loše “mi smo”… nego mislim ovdje na banalnosti, tipa kad čitaš karakteristike horoskopskog znaka, za mrske ljude uveličaš negativnosti, a za svoj znak, čak su i negativnosti simpa i nalaziš im mjesta… ili tipa, kad ti netko kaže da si ista xy (ubaci ime popularne osobe) aludirajući na njen velik nos, a ti samo vidiš dobre strane, pa misliš kako to podrazumijeva krasne plave oči i divnu narav… Naravno, kad stvar ide u obratnom smjeru, još je zabavnije jer imaš mogućnost osobu proglasiti glupom, a da ona tog nije ni svjesna… I svi zadovoljni!

Ali neće ovo biti traktat o karakterima.

Kako vrijeme ide, pomalako spoznajem da su ljudi, što obrazovaniji, to gluplji. I ne mislim ovdje na “glupost” o kojoj sam u prvom passusu, tipa “ahaha nije shvatila foru”, nego mislim na nesposobnost da se brinu o sebi, formiraju samostalno mišljenje, pronađu si zanimaciju u sebi i za sebe, na (meni nerazumljivu potrebu) da ih se stalno promatra, nadgledava i onda pozitivno ocjenjuje (uprotivnom, nagledat ćete se i naslušati priča o trunovima i o balvanima).

I,

moj se problem sastoji u tome što sam sklona precijeniti ljude.

Sad,

je li to oholost ili

naivnost?

nastavit će se…

3 komentara »

matematika!

Nitko im ne može reći da ne rade, da nisu radili: u tri mjeseca 145 zakona… Ili je trebalo stajati Zakona?

A svatko zna da zakoni niti Zakoni, nisu mala stvar. Zakone se treba poštivati. A poštujemo samo ono što je istinito pravedno i vrijedno, zar ne? Kao na primjer Boga? Ili roditelje? Ili Kralja i Ustav? Ako su na našoj strani.

Dobro je, dakle, trebalo promisliti kod donošenja svakog! Usklađivali se mi sa starijima & pametnijima, ili ne.

I promišljalo se, evo, statistika veli, 1,3 sata po točci.

E sad,

jedna me stvar buni: radno vrijeme: dakle: 39 dana ili 266 sati: kako? ako dan ima 24 sata, 39 puta 24 jest 936. čak ako se mislilo na radni dan koji ima 8 sati, 39 puta 8 je 312. vjerojatno nisu računali subote i praznike. Šta bi njizi bog pokara da su radili u svetu nedilju!?

Komentiraj »

višnje

Prije, možda, mjesec dana nacionalna je televizija reprizirala emisiju vlastite(?) proizvodnje o bojama. I prvi put mi je bilo naporno gledati (nemam pojma zašto sam opet), žabolikog prevećgestikulirajućeg voditelja koji je široko otvarajući usta biflao nezamimljiv tekst, i uopće način na koji je prezentirano to što se već htjelo prezentirati; dakle, sve umotano u kvaziznanost & argumentirano povijesnim činjenicama: Tako se, među ljudima koje se ovom prilikom pitalo za zdravlje, našao Predrag Raos, neki feng sui majstor, grupica ‘urbane’ mladeži i dvije tri debele babe. Tako se moglo čuti zanimljive teze o tome zašto je ružičasta boja – odvratna, žuta zašto je seljačka, a modra – mudra. Zanimljive teze? Osim izraza gađenja na licima govornika… Ali, zašto imamo televiziju?! Nacionalnu?! (pa zato što ju plaćamo, bože)

Zašto se sad spominjem toga?

Jer, upravo gradim teoriju:

Naime, u toj sam emisiji čula da su crvenokose žene kroz povijest bile smatrane kurvama, zbog… crvene boje kose. U isto je vrijeme, dok se to imalo čuti, u kadru bila mlada djevojka u modernom frizerskom salonu, kojoj se upravo boji kosa u – crveno.

To je bio, pretpostavljam, onaj pametan moment, u kojem nas autor ostavlja razmišljati kako se to kotač povijesti kreće, te kako se, pretpostavljam, o ukusima i o bojama ne treba raspravljati.

Ali,

Ako su kroz povijest plavuše bile smatrane glupima, jesu li današnje umjetne plavuše umjetno glupe, ili wannabe glupače? Isto nek ide i crvenokose!

Uglavnom, ovo je bila moja teorija:

Crvenokose žene su žene bez osobnosti, umjetne crvenokose: mahagonij, višnja, šljiva, trešnja, bukva. -> Kad ničime ne možeš privući pozornost, a nisi dovoljno glasan niti hrabar pa da raširiš ruke na trgu i zapjevaš iz sveg glasa, e onda to činiš odjećom i frizurom.

Znam jako puno umjetnih crvenokosih, neke od njih jako dobro (moja sestra, moja šefica, prijateljica iz osnovne…), kad se u pranju ispere boja, kao da se isprao i dobar dio njih. Zato uvijek imaju onaj crven obruč na čelu i oko ušiju…

A gle sad! Nemušta mi HTV-ova emisija govori da umjetne crvenokose žele biti kurve! Jer povijesne činjenice i aurgumentativi… I još mi dovelo P.Raosa… i srušilo mi teoriju!

Dakle,

da bi neka teorija bila valjana (ne nužno istinita, argumentirana i dokaziva), bitno je sjetiti se prvi je zapisati.

Tek zapisana, od nekog će možda biti i pročitana, ponovljena, interpretirana i uzeta za istinu, za argument, dokaz.

Možda je to razlog zbog kojeg ovako mnogo ljudi piše. Teoretizira. Filozofira. A ne radi ništa.

 

<još jedan razlog zašto filozofiju, sociologiju, psihologiju… ne treba smatrati ozbiljnim znanostima>

<uz srušenu mi teoriju je išao savjet: ne petljaj s umjetnima>

<al djabba>

 

Komentiraj »

kruhovi

– Nen sminš svankonmun gonvorint štan tin jen – dobronamjerno mi je savjetovala površna poznanica – Punon ti ima zlih ljudi i kad vidu da te boli u facu će ti reć aaaaaaaaaajmen šta mi je žaaaaaj, a u duši će in bit drago.

Da ne rastežem dulje ovu priču: ona ima filozofiju da ti zli ljudi crpe svoju snagu (&ljepotu) iz činjenice (&saznanja) da je nekom drugom loše. Mislim da sam vidjela sličnu misao na nekom od ovdašnjih popularnih blogova, doduše u pozitivnom smislu, u obliku savjeta “Ne uspoređuj se s drugim ljudima, jer to vodi u ogorčenost (ako su ti drugi bolji od tebe), odnosno u oholost (ako su lošiji)”. A možda je (rečena površna poznanica) čitala David Icke-a pa sad nemušto prepričava “čuvaj se gmazoljudi!”

 

Ugl.

Otkad obraćam(?) pažnju(?) na to(?), zatravila me činjenica da ljudi za koje se misli (a i ja mislih isto tako) da nemaju u sebi “mrvice zla”, češće reagiraju k.g., nego notorni licemjeri.

Npr.

 

 

Kad kažem da sama pečem kruh…

– A šta sad izigravaš neku domaćicu, može ti bit! Ja nemam vremena, e da ja imam vremena vidila bi ti šta je kruh!

… jer imam alergijsku reakciju na …

– Aaaaaa, na kruh! Ma šta kažeš?! Ooooo, nije ti to s božje strane. Kruh naš svagdašnji daj nam danas…

… neki od aditiva

– Pa bilo bi ti bolje nać neku pekaru šta rade ono one za ono

Velim, eh sad, i vrijeme i novac!

– Ae, neš ti para. Ne bi ti ja pekla!

 

Je li to zlo ili glupost?

Mislim da nema neke razlike.

Mislim da ovo nije bio dobar primjer.

 

<zaboravila sam: jel se ono kaže ‘dobar ko kruh’, ili da je kruh mekan ko duša>

 

Komentiraj »

ja buka

image

image

image

Komentiraj »

pekla sam

image

Komentiraj »