js i sj

prvi dio

Ne trebaš mi puno puta reći da sam dobra i da sam divna, da bi mi postala simpatična. Ne trebaš mi niti puno puta reći, da bih povjerovala: jer to već znam, i sada imam extra potvrdu, ali… da bi ta potvrda postala i ostala pravovaljana, trebat će mi netko ili nešto s čime ću se ogledati (ne u čemu ću se ogledati!).

Ali nije ovo traktat o karakterima.

Kako vrijeme ide, spoznajem da nam vrijeme ide u laganju i u ratovanju. Ili mi laskaš ili si mi neprijatelj. Ako si slabija, lažeš da se ne moraš boriti, ako nisi pametnija misliš da se moraš stalno dokazivat. Naporan je to život.

I sad,

želim li da i moj tako prođe?

Budući da se radi o trenutnoj, nedavnoj spoznaji, to znači da ga nisam do sad tako provodila, ili da sam tek sad tog postala svjesna? Odgovorit ću ti: ovo prvo.

 

Ali, malo to veze ima s mojom slobodnom voljom. Radi se o banalnoj činjenici ograničenja fizičkog kretanja, pa slijedom toga, ne dolazim u dodire niti u probleme. Iako, daleko od toga da me mimoilaze. Najvećma oni, koji se ne mogu suspregnuti da ne kažu kako ne bi mogli živjeti “ovako”. I naravno oni koji misle da me moraju spašavati.

Inače bi život bio lijep?

 

nastavit će se…

---