rezonanca

(nema veze s rezonom)

položaj mrtvaca

da zaključim mjesec izražavajući bojazan?

je l vam se dogodilo da sanjate nekog i nakon tog sna, u javi promijenite mišljenje o tom nekom, nagore?

ljudi previše pažnje i važnosti pridaju snovima

tumačenju snova.

tumačenju, općenito!

A bojazan se sastoji u tome što:

iako nisu svjesni da previše važnosti predaju tumačenju nerastumačivog, ipak to čine, i ta nerastumačivost koje nisu svjesni im daje osjećaj važnosti i moći:

gle, rastumačio/la sam nešto što nitko drugi ne zna, ne može.

 

<ne obraćaj pažnju, čitatelju, još nisam isprala morsku sol iz kose>

Komentiraj »

stranci

Više ne znam jesam li to snila, ili se je zbilo stvarno; bila je noć, ne duboka, plitka, kao sada, jedva deset sati, zato se i moglo čuti jer prerano biješe za obijesnu mladost, a prekasno za dokonu starost, i sparina biješe kao sada, teška, zato sam i mogla čuti, umirena bijah.

Dobro, šta?

Svađa. Ne svađa, siktanje. Onaj par od odozgor. Ili ovaj ispod. Ne mogu odrediti takve stvari, kad ne znam ni, jesu li to glasovi prošlosti postojeći još samo u mojoj glavi, budućnost koju sam izbjegla iako se nikad ne zna što će se sve u njoj izleći, nešto što sanjam. Nešto što sanjam.

Dobro, i?

Nema i! Nije moja stvar!

AAAAAAAAAAAAAAAA

 

OK.

sitna slova:

muški glas je siktao: ti si poremećena, zašto si joj to napravila?

ženski glas se umiljavao: ali ti ne kužiš. ona je

m.g.: šuti šuti bolesnice, gadiš mi se

ž.g.: ja ne znam kako ću te razuvjerit

m.g.: mrš, gadiš mi se, da me nisi takla

 

Ponavljalo se nekoliko večeri zaredom. Večeras se ne čuje ništa. Netko je odustao. Iako nemam pojma tko su ti ljudi  (ne mogu odrediti jesu li to moji susjedi, slučajni prolaznici, ili zaista samo glasovi u mojoj glavi) živo me zanima što je ta žena uradila da je izazvala tako ustrajno gađenje.

Komentiraj »

6.6 milijuna eura

Već par sati pokušavam napisati suvisao post, na temu dodjele bespovratnih sredstava iz EU fonda, za ”Integraciju skupina u nepovoljnome položaju u redoviti obrazovni sustav’‘, ali još uvijek ne mogu razumjeti kako to da ni odrasli ljudi ne znaju da ne postoji nešto kao “novac pada s neba”, znate ono kad dijete kaže, ako mu slučajno pokušate objasniti da je igračka preskupa i da nema novaca “Pa dat će ti bankomat!”, pa onda to prepričavate kao vic, pa se svi smiju, a vi biste najradije plakali, ali se smijete sve knedle gutajući, e to! Samo što nije to to što me sada tjera da kucam.

Osobe u nepovoljnom položaju?

Osobe u nepovoljnom položaju su, ako vam se ne da klikati na poveznicu, Romi, homoseksualci i osobe s invaliditetom. Iako je ministarstvo stvarno lijepo sročilo govor, a

ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Ivan Šutalo čestitao predstavnicima institucija, pozvao ih na zakonito trošenje sredstava  te najavio radionicu koja će pomoći u implementaciji projekata.

Dakle, oni su svjesni da se novac neće, po svoj prilici, trošiti na ono za što je dan, te planiraju i dodatne radionice, dakle, mimo projekata koji su valjda bili najbolji ako su pobijedili te osvojili bespovratna sredstva. Valjda su i dodatne radionice uračunate u nepovrat.

-_-

Valjda je svatko bar jednom u životu bio u razredu s nekim od “posebnih”. Neko dijete ima šećer, neko gastritis, neko nosi naočale, neko ima astmu, neko ima prstić viška ili manjka. Netko ima klempave ušice, a netko nosi slušni aparatić. Za homoseksualce ne znam. Ne vidi se na prvi pogled. A većina o tom ne bi ni mislila, niti bi brinula, da nije toliko bombardirana edukacijama o različitostima i sličnostima. Što se tiče nacionalnih manjina… zaista, ako si ih najprije proglasio manjinom, što ih sad na silu hoćeš integrirat u većinu.

Oprosti mi bože, sve će se to svesti na “Ajde neka digne ruku ko je srbin, taaako, bravo, a sad bosanac, braaavo. Evo ti stani do ovog divnog krasnog hrvata, on ti je dobar, znaš, on će se igrat s tobom i neće ti se rugat. Ako ti se netko bude rugao, ti samo meni reci pa ću ga odmah izbacit iz grupe pa neće bit na grupnoj fotografiji sa svima nama u grupi.”

Bože oprosti, zar nije dovoljno što nam mame lažu čitav život?

1 Komentar »

ljetu je mome kraj

Jučer mi je barba Ante sa Hvara prodao lavandino ulje bez fiskalnog računa. Bez ikakvog, zapravo. I odmah se našlo ljudi koji su rekli “Kuću je on saziđa i sinove školova, sve ovako proseći”.

Možda nemam pravo i možda sam u krivu, ali sve mi govori da su prosjaci neki drugi. Prodavaci magle. Koji sjede u klimatiziranom i zarađuju bez rađe. Ako je već prosjačenje sramota.
Ništa.
Muka mi dolazi od odlazaka u praznu skolu. Kad se jos nema nikakvog “posla” jer nema đaka. Pa je jedina zanimacija laprdanje. Tko ce duhovitije (č. uvredljivije) i tko će pametnije (uvredljivije) i tko ce dovitljivije (uvredljivije) o bilo komu.
Žao mi djece.
Žao mi mene.

Komentiraj »

certifikat

Samo ću kratko:

budući da je to tema koja me jako okupira, a budući da sam o tome već pisala, i budući da sad, u ovom momentu, mislim da sam na tragu točnog odgovora, dakle: Zašto sve više ljudi, pa i oni koji se deklariraju vjernicima, daje prednost struci?

– Zato što bog ne daje trenutna rješenja i ,važnije, ne objašnjava ih ljudskim jezikom. Stoga, ništa ne zadaje i ništa ne jamči. S druge strane, ljudska su rješenja “na botune”: pritisni enter i bankomat pljune novce, stisni esc i poništi radnju. Nije bitno koliko puta moraš pritiskat iste botune za ista jalova rješenja: ljudska je vrsta opsesivno kompulzivna, tako je ugođena, baš to joj paše.

Nema baš nikakve nade.

Komentiraj »

… Dakle, vrlo kratko, rekao bih ovo: katolici kažu kako se Boga može spoznati i razumski: kako na temelju uređenja svijeta mogu zaključiti da svakako postoji Onaj – neki Um, razumijete – tko je taj red odredio. Potom tvrde kako mogu zaključiti i druge stvari o Bogu: primjerice, da je On ljubav, izvor radosti…

A bol? – prekinu ga ona.

On se ponovno nasmiješi.

Da, baš je u tome stvar, to je slaba točka.

Ali što kažu o tome?

Ukratko, kažu da je bol posljedica grijeha…

A grijeh? Vidite gospodine Francis, ja o tome baš ništa ne znam.

Pa, grijeh je pobuna čovjekove volje protiv Božje.

Što pod tim misle?

Vidite, kažu da je Bog htio da ga njegova stvorenja ljube pa ih je učinio slobodnima jer u protivnome ne bi zapravo bili kadri ljubiti. No, ako su slobodni, to znači da, ako žele, mogu odbiti ljubiti i slušati Boga, i to se naziva grijehom… 

Gospodine Francis, ne razumijem vas ni riječ.

On se obzirno nasmiješi.

Jasno da ne, sve je to nevjerojatna besmislica…

Ona se odjednom nagnu naprijed te je mogao nakratko primijetiti plamen u njezinim očima podno vela.

Sada mi kazite kako sve to opravdavaju.

On zastane na trenutak razmišljajući.

Pa, – poče polako – koliko se sjećam, tvrde kako postoje i druge sposobnosti osim onih razumskih. Kazu, primjerice, kako srce ponekad pronalazi stvarnosti što ih razum nije kadar pronaći, kako ono ima svoju vlastitu intuiciju, Tako, na primjer, kazu kako iz srca proizlaze stvarnosti kao što su pozrtvovnost, junaštvo, pa čak i umjetnost. Razum nije odijeljen od njih, on postavlja pravila, uočava tehničke zakonitosti, ali ih ne moze objasniti jer ga sve takve stvarnosti nadilaze.

Mislim da shvaćam.

Kažu dakle da na isti način i religija nadilazi razum, drugim riječima, praktično priznaju da je sve to samo stvar osjećaja.

 

Samo stvar osjećaja? Dakle, je živjeti bez Boga – živjeti bez osjećaja.

Ovo prepisujem iz romana, pompozno nazvanog apokaliptičnim. Junakinja moli bivšeg svećenika da joj objasni vjeru protiv koje je okrenut čitav ujedinjeni svijet. Roman je napisan prije više od sto godina. Kad je sve ovo opisano bilo nezamislivo. Pretpostavljam.

Moram priznat da nigdje nisam vidjela, niti mi je itko jasnije objasnio tajnu vjere. Vjerujem da većina ljudi koji su se trsili preobratiti me na svoju duhovnost, ni sama ne shvaća tj. ne želi shvaćati o čemu se radi. Pretpostavljam da je tako, jer se inače ne bi trsili preobratiti me na svoju duhovnost.

Živjeti bez osjećaja?

Moj bože kako to mora da je prazan život.

 

 

M je umrla prošli tjedan

Komentiraj »

treći dio

prvi dio

drugi dio

Kako vrijeme ide… Kako vrijeme ide? Ukrug? U krug? Okolokole pa n.m.v.? Yep, ako ne paziš! Jer za budale imamo običaj reći da ponavljaju stare greške. Am pak mi, mi nismo budale, to je samo vrijeme koje se mjeri u krugu.

ALI

nije ovo trak takt o karakterima!

Otkad bilježim (a bilježim od trećeg osnovne), mogla bih svoje vrijeme podijeliti na ono prije nego sam otkrila solarnu jogu i na ovo nakon. Nekako ovih dana ću proslaviti petu godišnjicu, i ovo zaista mislim ozbiljno, toplo (:D) preporučam! Sad ‘vako: imate tu na netu gomilu metoda i pravila, škola i učitelja i ovih i onih. U svoje sam vrijeme jednom čak i bila na nekom druženju s ljudima koji “zure u sunce”, i znate ljudi, ljudi su ovce. Svaki sa svojim “moraš” i svaki sa svojim “ne smiješ”.

Kao da bi nekom otpala glava da u tih desetak minuta oko svanuća samo sjedi ili stoji sam sa sobom bez planiranja, pitanja i procjenjivanja, bez moranja i naknadnih hvalisanja.

OK, što ja onda sada radim?

nastavit će se…

Komentiraj »