rezonanca

(nema veze s rezonom)

mis’o dana

Kaže se da sit gladnom ne vjeruje. Ali dogodi se da, niti gladan gladnom ne vjeruje. Dapače, često se dogodi, ne da gladni misli da mu drugi gladni laže, nego da mu se, oponašajući ga, ruga. Zašto nitko nikom ne vjeruje? Zato što svi lažu, pa i očekuju da im se laže. Samo, zbog čega lažu? Svak tko laže, sebi laže. SebE laže. Jer nikom nije stalo. Ni do koga.

Komentiraj »

šoooo

Mislim da sam uvrijedila susjedu i ne znam treba li mi biti krivo.
Mili citatelju, kad si vec tamo, molim te, procijeni:
Dakle,
Vracamo se iz popodnevne, mrtve umorne, obje.
Uvreda(?) prva
– Ja bar nemam djecu.
Ona zahihoce (od neugode?)
– Najbolje bi bilo radit samo jutro – kaze ona (vjerojatno samo da nest kaze) – od 8 do 4. Ne, bolje do 3, 2.
Velim: Kad vec brojimo unatrag, najbolje bi bilo ne radit.
Uvreda(?) druga:
– Ili – ili. Ko nase bake. JA nikad ne bi mogla voljet nekog tko bi zahtijevao/ocekivao da uz sav onaj kucni posao jos negdje radim za kao novac ili status ili jer se to sad moze/mora.
Ona se smije, kao vic! A sto bi sa sobom preko dana?
Ona ima djecu! Ali bubne:
– Šoping!!!

Zaista, ako ne bih sama sebi znala ispuniti dane, sto da zivim.

Komentiraj »

b.b.bijesti

Tek sto sam otvorila oci, radijo-voditeljica me obavijestava da je u čikagi na ulici prostrijeljeno trogodisnje dijete.

Koja je svrha te vijesti?

– svijet je opasno mjesto za trogodisnjake, stoga ne pustajte djecu na ulice. Pod cijenu konopcem za radijator.

– opasno je imati trogodisnju djecu, mogli bi nastradati eto i na ulici cime vam mogu priskrbiti neopisivu bol i tugu.

– ukoliko imate trogodisnje dijete postoji mogucnost da bude prostrijeljeno na ulici cime cete postati udarna vijest na lokalnom radiju i u nekom dalekom nepoznatom kraju. A moguce i na televiziji!

Čikago je svud oko nas…

Komentiraj »

lex perković

Upravo slušam na radiju neku doktoricu profesoricu koja običnim narodnim jezikom tako da ju svaki prosjecni gradjanin mogne svatit objašnjava zbog čega je bdp u konstantnom padu, a očekuje se i gore: zbog drskog mijenjanja zakona, naime, u trenutku kad ulazimo u europsku uniju! Jer pazite vidite nama bi europska unija zasigurno pomogla i to najvjerojatnije bespovratnim sredstvima. Jer pazite nisu oni neki tirani, oni su samo oprezni da im se ne dogodi nova grčka, a nama bi, da samo nije tih perkovica, sigurno dali novac.

Nejasno je, zna li, niti što uopce misli: odakle EU-u novac.

(dočim je radijo voditelj s odobravanjem mumljao kako se sve to samo po sebi razumije)

Komentiraj »

nova pobožnost

Kako me dugo vremena okupira odgovor na pitanje Zašto su katolici zli?, i pošto dugo vremena slušam Katolički radio, pratim blogove koje pišu katolici i čitam katoličku literaturu, i budući da sam slijedom toga došla da zaključka da nisu katolici uopće zli, nego zadojeni strahom od dukčijosti, ne manje, niti više od ostalih pripadnika raznih vjerskih sljedbi, sekti i velikih religija, to zasigurno znam da se radi o jednoj jako lijepoj hm namjeri? uvjerenju? pokušaju objašanjavanja neobjašnjivog, koji su stručnjaci uspjeli izopačiti. A niti laici nisu bez grijeha.

Ovog sam ljeta, u romanu Koplje L. de Wohl-a pročitala istinitu zanimljivost:

Kaže da žene kad se udebljaju pronađu boga, tj. postanu pobožne; kaže “žene uvijek nastoje privuči pozornost, a kada im ne uspije pretvaraju se da se Bog zainteresirao za njih”. Lik koji to izgovara je nešto kao ateist! Na jednom mjestu govori da je vjera za slabiće. Snažni ljudi znaju da se neke stvari ne mogu riješiti i ne krive bogove za to, niti traže pomoć od bogova.

“Vjernici” zapravo ne traže rješenje, traže krivca.

To je odgovor na moje pitanje. Zato su zli.

Jer nisu pravi vjernici.

Zašto večeras lupetam o tome:

Stara poznanica, koja žudi za pažnjom, toliko da je svi izbjegavaju, otkrila je sebi novu pobožnost; kao uvjereni ateist ne može se pretvarati da je ipak bog voli, pretvorila se u hipohondra. Liječnici joj po sili dužnosti moraju iskazati dužnu pažnju i poštovanje! Sad joj je problem, što će ako bude štrajka.

Tužan je to život. Crkve su makar svakome otvorene.

 

Komentiraj »

položaj ratnika

Kažu da,

svatko ima nešto čega se srami.

Nešto poput

– neke baš grozne fotografije sa nekog slavlja, ili

– neke mladenačke faze sa groznom frizurom, ili

– nečeg što je nekom rekao i nije mu bilo oprošteno, ili

– nečeg što je rekao netko drugi i nije mu zaboravljeno…

Banalnosti.

I onda se sili i trsi svim trsima i silama da

– zaboravi, ili da

– promijeni:

—————— prošlost, ili

—————— tuđa uvjerenja…

– nađe uzroke i krivce u duhu vremena ili drugim ljudima…

Zanimljivo, nikad se ne srami sebe.

.

.

.

Bilo bi dobro da

(sljedeći put)

pogledaš u zrcalo:

– sam/a si sebi najveći neprijatelj.

.

.

.

(zato šutim: sve će se riješiti samo od sebe :)

Komentiraj »