Davno davno jedna je knjizevnica i beskorisna doktorica objavila zbirku koju nisam procitala naslova “Što sam vam presutjela”.
Lijepo bi bilo jednako kao neke knjige moci izbjeci neke razgovore.
Najcesce mozemo jedino izabrati ne sudjelovanje u njima.
Ovo su dakle neki razgovori u kojima nisam sudjelovala:
A: Jutros sam se probudila oprala zube umila. Pojela dvije krafne. S vanilijom. Istusirala se i oprala kosu. Obukla se i dosla tu i sad sam tu. Hi hi.
B: Sinoc sam sređivala stan. Malo peglala usisala. Citala. Pa jedno dvaes stranica. To ti je oko dva poglavlja. Onda sam misla gleat Sulejmana al sve mi se razvodnilo.
(osoba A je imala masnu kosu a osoba B zgužvanu suknju)
C: Postaje sve teže raditi u razredu. Sve teže pratit sve te trendove. Ne znam više jesam li stvarno glup ili me prave glupim.
D: Je al mi ih uvijek možemo dotuć sa iskustvom!
(ne znam zašto sam se sjetila one “Nikad ne raspravljaj s idiotom…”)
E: Kakva ti je razrednica?
F: Dobra.
E: Ae dobra. Ravna je ka daska. Da viš moje. Petice najmanje.
F: A budale niko ti nema prirodne petice.
(ovaj sam razgovor načula u busu. dječaci od oko 12 godina maximalno.)
Nedostaju zarezi!
I pokoja kvacica
Inace sve ok
OH
Komentiraj