Neki je svjetski poznati futurist prognozirao da novi naraštaji neće svoje doba zvati stoljećem, već milenijem. Tako je makar bilo prevedeno u knjizi koju sam bila posudila. Dakle, ne tisućljeće, nego baš – milenij!
Stoljeća su, tvrdio je, stvar prošlosti. Svako malo stiže jedno novo. Već imamo i ljude koji su živjeli kroz čak dva stoljeća. Ako ne i tri! Sve je više živih stogodišnjaka. Prelaz iz stoljeća dvadesetog u stoljeće dvadeset i prvo, malo će koga dirnuti. Dočim, tisućljeće… dočim, novi milenij… !
Nemam, jasno, točan citat. Ta knjigu sam odavno vratila! Ali ostane ono nešto, što baš žulja.
Mi smo milenijski ljudi!
Rekao svjetski poznati futurist!
Kojem, doduše, baš i nisam upamtila ime.
Ali nije važno: progutat će ga stoljeće. Kao i stotine prije njega. Zaista nije važno.
Dakle,
Dovoljno je da
kad sam odeš na kavu
osluškuješ duh vremena
pa čuješ:
Kako razne žene i muškarci prepričavaju.
A obično su to analize i sinteze tuđih (misli i) života.
pa čuješ:
– eno neka ž. ne može zatrudnit, koliko pokušavala da pokušavala, sigurno je neko učara!
– O: pa zar u dvadeset i prvom vijeku? još toga ima!?
pa čuješ:
– jedna curica iz razreda mojeg malog, je u dogovorenom braku. ona ti je znaš muslimankica.
– O: pa zar u dvadeset i prvom stoljeću? još toga ima?!
pa čuješ:
– oh, kupila bi ja te cipele, ali nemam ih di pokazat… kad me muž neće da vodi…
– O: pa zar u dvadeset i prvom vijeku? ti ne možeš izać sama? :O
Jasno da je do matematike!
Činjenica:
uvijek je, u svakom p. periodu, bilo nekoliko jako pametnih ljudi. I uvijek je postojala jako glupa većina. Zbog ove prve činjenice, ova druga skupina sada živi puno bolje nego što je ikada sama mogla i zamisliti. I puno bolje nego što zaslužuje.
Dok oni shvate novu sintagmu, nauče novu riječ,
još će se dosta vještica spaliti
zapravo
ne znam kako ću ti drugačije objasnit da mi se ne sviđa to što radiš: više je štete nego koristi.