rezonanca

(nema veze s rezonom)

cave a signatis!

dana 23 studenoga, 2013

Neki dan je princ Bajazid rekao bratu grbavcu da treba biti sretan jer je njegova jedina mana vidljiva svima, i kad bi barem tako vidljivi bili licemjerje i zavist i zloba…

I glupost.

Ja ne volim invalide. Tobožnje herojstvo, samo zato što im netko gura kolica. Tobožnji vedar duh, ako bilo kome upute bilo kakvu “šalu”. Pljeskanje i čestitanje koje im se upućuje onih pet minuta zaslužene slave. A zaslužene zato što sjede u kolicima i što su takvi izašli u svijet. Da bi ih se tretiralo kao mentalno zaostale, ili kao malu djecu.

Potrebno je ovo preformulirati, ne volim ljude koji svoj nedostatak(?) nose kao zastavu (kao što ne volim ljude s psima).

-.-

Ulicom kojom prolazim svaki dan, barem dva puta, često tiho prođe i dvoje slijepaca. Koji nisu par. Muškarac s psom. Vodičem. I starija žena sa sivim štapom.

Neki dan sam vidjela čovjeka koji je bio toliko ispred svog vremena te je svom (valjda) djetetu pokazao prstom u tu ženu i rekao:

– Vidi, sine, ona je slijepa. Sli je pa. Sli… To ti znači da ne vidi.

Napisala sam “ispred svog vremena” jer nije pričekao da se u škole uvede građanski odgoj na kojem bi dijete isto to naučilo, jednako kao što je moja (i njegova, vjerojatno) generacija učila da nije pristojno pokazivati prstom.

U školi, vjerojatno, nije naučio ni poslovicu koju sam stavila u naslov (čuvaj se označenih!, koju je moja generacija učila uz opasku da su ljudi s tjelesnim deformitetima često nepredvidljive ćudi), inače bi mu primozgom prošao strah da ga stara sljepica ne opauči štapom! Ona bi to sigurno napravila! Za razliku od pravog invalida u invalidskim kolicima, koji se sigurno neće zaletjeti petom brzinom u nj. Siroti. Onakav.

-.-

Ne mogu verbalizirati zašto… Vjerojatno jer ne mogu zamisliti da netko pristaje na to da je samo invalid i ništa drugo, ili hrvat i to je najbitnije, ili nečije dijete i bolje ti je da znaš čije!, ili vlasnik pasa, i da se čitav svemir vrti oko toga. To da je smisao života. Početak i kraj.

Ali vjerojatnije zato što je ovisnost o nekom (jednako kao o nečem) nešto na što najvjerojatnije nikad sama od sebe ne bih pristala. Ni po koju cijenu.

 

trebat će mi bog prije uzet razum

 

<naknadna pamet u vidu poslovice “similis simili” ili s kim si takav si… a budući da živim u gradu idiota….>


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: