rezonanca

(nema veze s rezonom)

šta ti misliš ko si ti

dana 28 siječnja, 2014

Jučer sam, premještajući stvari iz jedne torbe u drugu, našla kovanicu od pet kuna.

Neko sam je vrijeme držala u ruci, razmišljajući da li da je stavim u kasicu-prasicu, ili u novčanik.

Pet kuna, golema je svota:

poznajem ženu koja tvrdi da je od kila kovanica s arktičkim medom kupila sebi ugradbeni ormar

za skupiti kilo (kovanica s arktičkim medom) trebaš biti uporan strpljiv pedantan i lud

za skupiti kilo (kovanica s arktičkim medom) treba ti mjesto vrijeme i kuhinjska vaga

Pet kuna, velim, izdašna je svota:

dvije krafne, ili buhtla, ili mali burek, ili jogurt s okusom š.voća (kao da drugačije i postoji), kvarat kruva i jaje!!!

Držala sam je tako neko vrijeme u ruci, te sam vidjela da je 2009to godište, da je natpis na hrvatskom umjesto latinskog i pitala se, prave li ih još sa ovim drugim.

Istog dana nešto kasnije…

… sanjala sam da me na svakodnevnoj putanji od A do B presrela prosjakinja. bila je stara. raspuštene kose. zgrčena i smežurana. ispružene ruke. “moli moli moli baka dvije kune” rekla sam da mi je žao, ali… nemam. “bog će ti platit, ajde moja” jecala je. zavukla sam ruke u džepove i napipala kovanicu od pet.

– Bako, bako, čekajte, imam, našla sam!!!

U tom se momentu baba okomi na mene, kako joj se usuđujem davat sitniš i šta ja mislim tko sam ja!

Zastala sam u čudu, jer sad više ne znam spavam li , sanjam li ,

nešto ranije istog dana ravnateljica je sipala slične riječi

nešto ranije istog dana, stvarno sam držala u ruci kovanicu, istu tu kovanicu, i ne sjećam se što sam ni gdje sam s njom i sad… razumijete?

Najgore od svega, ne mogu se sjetiti što rade budni sanjači i da li se to uopće tako zove e da bi bili sigurni gdje su i što su u stvari…

Gledam kovanicu (pet kuna, mrki medvjed, 2009), gledam svoje ruke (pomalo su modre. i suhe su), gledam babu – prljava smežurana raspuštene sijede kose nasmije se ispruži kažiprst i govori mi kako sam sirota zapuštena izašla vani “ma neš mi ti tebe” u tim raspadnutim papučama…

Gledam svoje noge. U visokim kožnim čizmama. U kojima sam izašla iz kuće tog jutra. I iz kojih ne izlazim ovih dana…

 

Probudi me vrisak stare vještice.

Hvala bogu, san.

< mislim da je gradonačelnik imao izreku “budi dobar – izi gov…>


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: