Bit će sad i treći mjesec kako povjerenik naše zgrade skuplja potpise za grupno energetsko certificiranje stanova. Ako je grupno, grupa ima popust (ne zna se koliki), a ako nije grupno, e onda triba platit!
Bit će sad treća godina da sam preselila ovamo i još mi je uvijek sve novo i nemam namjeru to novo mijenjat za novije (niti imam potrebu plaćati nekome da mi to kaže) te mi certifikat neće trebat. E ali on veli da će mi valjat još za deset godina. Rekoh, u deset godina još će se dvadeset puta zakoni mijenjat. Najmanje. I hvala, ne treba.
Jučer me je treći put zaskočio s papirom, i pošto smo uvjeravanja davno prošli (tako sam bar mislila), samo odmahnem glavom, hvala-hvala, no on se glasno počne smijat (vidi post o bijesu!), izvadi penkalu iz džepića, izgovori moje prezime, pljune (tobože u penkalu) i nešto zašara…
E sad:
da sam veliko debelo muško strpljivo bi mu objasnila, neka se radije svađa, preklinje ili proklinje zakonodavca, umjesto što se pokušava na tuđi račun provlačit ispod letvice, pod jedan, odnosno pod dva, kad je takav đek nek ne plati pa nek odrobija!
E,
ali moraš pazit na dobar glas…
Komentiraj