rezonanca

(nema veze s rezonom)

samoobmana

Pokusavam procitati neku knjigu za djecake prije nego ju kupim svojim djecacima. Prepuna je “nasilja”, opisa tucnjava i ratovanja. Na svim poljima. Je li to ono sto djecake zanima? Ili ce ih to potaknuti na “nezeljene radnje”.
Ne mogu se koncentrirati. Dijelom zato sto je sadrzaj prepun nelogicnosti, banalnosti (prijevod je toliko doslovan da iritira). Dijelom zato sto mi u sjecanje dolaze slike iz perioda odrastanja.
Stvari koje nisam trebala cuti ali ipak jesam. Koje tada nisam razumjela a koje su sad zbunjujuce.
Moja mama se zali zeni koju nije voljela (to bi nam jasno dala na znanje cim bi ova izisla iz kuce) na tatu i nas dvije. A zena koju nije voljela joj govori tocno ovo:
– Daj se saberi. Imas dvije krasne kceri uzivaj u njima dok ne narastu pa ti nece dat niti da ih pocesljas.
Ne mogu se sjetiti da mi je majka ikada cesljala kosu. Uvijek sam imala kratku jer sam bila “toliko nemoguca da sam trebala biti musko”.
Ne mogu zamisliti, sad iz ove pozicije, kakvom me je to vidjela moja majka, a kakvom ta zena koju nije voljela.
Ni zasto mi je to vazno.
Moja majka ovisi o problemima koje “mora” rjesavati, inace izmisli neku migrenu.
Teta M. je mrtva.
Kaze se da bi bilo bolje kad bi vise radili na sebi,  nego se trudili da ostavimo dojam na druge.
Nikad se nisam posteno potrudila. M. mi jako fali.

Oglasi
Komentiraj »

zašto ljudi lažu

prvi dio

drugi dio

treći dio

Nije mi, naravno, namjera uvjeravati nekog da vrijeme teče linearno; moje ili bilo čije. Odrediti, dakle, čvrstu točku pa se držat za nju; za ono prije ili ovo poslije. Recimo, radi se prije o nekakvoj potrebi. Oznaciti mjesto na kojem smo zadnji put bili sigurni u nešto, čisto za slučaj slučajne pogreške (kao da takva postoji) (slučajnu, naime, teško primijetimo, a ako i da, teško je priznajemo), nešto poput sigurnog utočišta.

Tako daaaaa sam primijetla da je većina ljudi oko mene pomalo autistična: vjerojatno zbog toga sto su od malena gojeni u okruzenju stroge kontrole (ponasanja, misli, rijeci i djela), podgrijavane strahom od ismijavanja.
Kako bi inace potpuni neznanci mogli davati sebi za pravo da znaju ista o nekom drugom?

“Ja znam to što znam i zato što ja to znam e zato je to istina!”

Ali, neće ovo biti traktat o karakterima: samo dijelim spoznaje…

Najnovija: nedavno sam shvatila da ne mogu biti pametna (dozvolite patetiku…) zato sto sam zena. Bez obzira sto mi utuvljivali u glavu od malena. I to je ok. Svatko ima svoje predrasude. Želje i :potrebe.
Ono sto je smijesno, je to sto ce te, ako pokazes da imas kakvu sposobnost uvida proglasiti ludom. Ili – vidovitom!

nastavit će se…

Komentiraj »

subotom ujutro

Imali smo prije neki dan Dan sreće. Pa j bijo i Dan tolerancije. Bijološke raznolikosti, takodjer. Dan narcisa. Ne Narcisa, to je drugo. Iako isto. Moram.
Znači, ondje je štand s narcisima po petnajst, dva metra dalje s ružama po deset. Oni skupljaju za bolesne žene, ovi za bolesnu djecu. Znate, svi su oni registrirani i svi imaju redovita primanja, ali imaju i taj jedan dan u godini kad prose i u tome nema ničeg svetačkog.
Moja je poznanica htjela kupit cvijet “za u kuću za oplemenit prostor” ali me proglasila zlom kad sam joj rekla neka radije kupi na pazaru od ljudi koji žive od rada. Nego od ovih koji pazare na tuđoj muci.
Zaista nas ima svakakvih.

Komentiraj »

nogometaši su glupi

Dakle, dođem na posao. Pozdravim. Tri, četiri glave se podignu. Odmjere me od do. Ali ne odzdrave. Šmrc! Ne bježim ja od toga. Znam ja da problem je u meni. Nisam dobra u čavrljanju. Pretpostavljam da ne znam dobro skriti dosadu kad krenu priče o: tom i tom. Rječju, ograničena sam i dosadna.

Ali to je dobra vijest. Jer,

Danas ide priča ooOOo:

četkama za WC!

Dvije mlađe, pitaju jednu stariju čime ona čisti zahod. Starija kaže da domestostom. Mlađa pita je li bolji klor ili solna kiselina. Starija kaže da je je. Mlađa se žali da je primijetila da joj se pojavljuju smećkaste mrlje. Starija savjetuje četkanje.

Sve tri imaju ozbiljne ozbiljne izraze lica. Netko tko ih gleda, a ne čuje, mogao bi pomisliti da rješavaju kakav problem ili teorem. Što na koncu… u neku ruku… ruku na srce… bljak!

Dakle, da uskočim u razgovor? Što mi hoće reć, da joj mama više ne čisti zahod (ako je tek u ovoj dobi primijetila smeđe od izmeta. oprostite.), ili da nije čula da su sredstva za čišćenje evoluirala, ili da zbog nekog razloga (ili bez razloga) pokušava gospođi reći da je toliko stara da ona to ne zna (dakle, da je solna kiselina zamijenjena brefom, arfom ili domestosom i to u različitim bojama i mirisima. oprostite.)

Dakle, nema smisla. (ŽBV)

Ja nisam s ovog svijeta. Ne osposobljena za stvarni život. Sve mi to rade vile.

Dakle,

jutros sam na nekom radiju slušala kad su neke dvije prostakuše (oprostite.) intervjuirale Zdravka Mamića, a onda sam popodne čula, i to na ozbiljnim vijestima, da je Zdravko Mamić izjavio to i to (nešto o privatizaciji, novcima ozbiljno nešto).

Sad, kako svaka medalja ima dva lica, možda su ove dvije prostakuše (oprostite), dvije jako pametne cure, koje su pokušale sa Zdravkom Mamićem pričati na njegov način eda bi iskamčile kakvu ekskluzivu. Ali vjerojatnije da su obične prostakuše koje su se htjele sprdat sa Zdravkom Mamićem eda bi imale o čemu naredna tri tjedna pričat s ekipom.

Uglavnom, jedno od pitanja, a zbog kojeg je i isprovociran ovaj kvalitetan post, je biloooOOOoo, pazi sad!:

– Jesu li nogometaši glupi?

Vaaau! Koje pitanje.

Zdravko Mamić je, naravno, odgovorio da se to tako u narodu misli da oni nisu sposobni za stvarni život, jer oni ne sudjeluju u stvarnom životu, nego imaju ljude koji za njih odlaze po dućanima, uredima, postajama i svačemu nečemu, dok su oni fokusirani isključivo na igru.

 

A njima je igra posao.

Dobro plaćen.

Ako su dobri. A dobri su ako su fokusirani. (valjda)

 

Ja bih rekla da su baš zato iznimno pametni. A svi koji misle suprotno da su iznimno jalni. S tim da jal kamufliraju – teligencijom.

I manekenke su glupe, također. Pogotovo ako se dobro udaju. I ako su sretne. Njima sigurno muževi četkaju WCje. Ili imaju žene. Jer su im muževi nogometaši. Koji su zgodni i bogati i mišićaviii iiiii. I glupi.

Bože moj, o čemu oni pričaju?

Komentiraj »

kroj

Inace ne primjecujem takve stvari, ali znam da, ako imas 30 kila viska, i ako je vecina tog viska nasla svoj put oko struka, da ne mozes nositi uske haljinice u boji breskve.

Da skratim dugu pricu: doticnu su gospodju svi gledali, dapace buljilo se u nju, a ona je uzivala u svoj toj neocekivanoj popularnosti.

– Jo sta vam je dobra ta suknjica! – jedna se odvazila reci – Pravo mladenacka, proljetna!

– Ae – vidno je zadovoljna – ne’ko ne bi znao primiti kompliment… ah to mi je stara… a nije… hehe zahvaljivam hehe

– Ma jel vama dobra? Jese vi dobro osjecate? E, sta vas onda briga sta ljudi gledaju!

Komentiraj »

‘ko će sve gorjet u paklu

Ovih dana u mojoj se školi skupljaju novci za male invalide.

Nitko ne zna točno koje male invalide, zna se da su mali (djeca? patuljci?) te da su invalidi (tjelesni? duševni?).

Udruga koja prikuplja (pokreće akciju) ima jedno od onih srce-sunce-svjetlost-leptir-školjka ime, i bude često po televizijama.

Gospođa koja ju je donijela u moju školu, ima onaj plačkav-vječna knedla u grlu-glas, tko bi mu odolio.

Nisu mali invalidi samo došli i ispružili rukice u ‘dajte, molimo’, nešto su nacrtali, snimili, poslali – dajte da nas ne morate gledati.

Ne tvrdim da ne postoje.

Postoje oni.

Oni su među nama.

Predstavnik razreda u kojem sam se zatekla kad su bili kolektivno prozvani zbog kašnjenja s uplatama, ozbiljnog je izraza lica rekao:

– Ajmo, ko ne da za male invalide gorjet će u paklu!

Razred je prasnuo u glasan smijeh. Zarazan smijeh. I dok ovo pišem nije me ni malo sram što sam se i sama smijala.

Otkad znam za sebe, a to je negdje od drugog, trećeg osnovne, gledam odrasle kako sami sebi namještaju trapule, i kako tjeraju slučajne prolaznike da uskaču u te trapule zajedno s njima.

Da, u osnovnoj školi to krene. Nekom na um padne neka sjajna ideja i onda to gleda progurat preko djece: Djeca su pripremila priredbu. Djeca su poklonila cvijeće. Djeca su skupila novac za gladnu djecu u Africi. Djeca su se sama sjetila. Djeca su tako nevinih srdaca, mora da su u pravu.

Predstavnik razreda u kojem sam se zatekla, uzeo je popis i prozujao kroza nj, a onda podigao kažiprst:

– Nema razrednika! Predlažem da svak da po deset lipa u njegovo ime.

-.-

Pisala sam već dosta puta, na ovom i na onom blogu, o popisima i popisivanjima, o skupljanjima, sakupljanjima, i o onima kojim piše na čelima što su i odakle su…

… među mojim učenicima, u mojoj školi, ima djece koja sjede po sedam sati u klupama a za koju se i ne zna kakve sve probleme, zdravstvene, materijalne ili one treće, imaju. Svako malo, neka se mršava cura onesvijesti od gladi, a neka debela cura od viška/manjka šećera u krvi. Ima djece bez jednog roditelja, i bez oboje. Ima ih koji ne znaju gdje će prespavati. Ali znate: Oni lažu. Oni to sve izmišljaju da bi privukli pažnju odraslih. Djeca, znate lažu. I gdje je to, molim vas lijepo, evidentirano?

Nego znate šta, dajte vi nama lijepo točno ime prezime adresu roditelja staratelja oibe i t t t, pa ćemo mi, jelte, pazite, jel vidite gledajte… vrazi su vam oni, ne znate vi s čim imate posla.

 

Komentiraj »

kompletna osoba & kvalitetna žena

Tek kad ČUJEM (jer ne vidim to stvarno) zene oko sebe cime se sve bave shvatim koliko sam sretno bice.
(sretnija neg’ pametnija:)

Odakle da krenem:

– pa usisaj, pa ocisti, pobrisi
– pa skuvaj, ispeci (pa reci djeci) ter pofrigaj!
– pa odvezi, dovezi, docekaj: onoga na judo, ovu na plivanje, a od brata mi malu u logopedice
I jos RADI!

Nekad su zene imale izbora
Danas, cini se, MORAJU bas sve
I bas sve same

Zaboravila sam i fakultet spomenut u nabrajalici.
Kako mi se to moglo dogodit?

Ali prica tu ne staje:

Pa se zaljubi (jer se moras ostvarit ko zena)
Pa se razvedi (jer si postena)
Pa zadrzi prezime i stan i alimentaciju za maloljetne zajednicke (jer se ne das zafrkavat)
Pa se sjeti da te je u djetinjstvu zlostavljao susjed pedofilski i okrivi roditelje!

Pa nađi skupog psihijatra (jer to tako svi rade ti to zasluzujes i jer si koristan/na clan zajednice!)

Sto god da radila gdje god da bila kog god da vidjela a nista/tko ti ne moze ispunit tu prazninu.

Mozda je za sve kriva televizija (bez sarkazma)
I mozda to nisu zene nego svrake (bez sarkazma)

Jedino mi zao djece

Komentiraj »

posljedice

Danas je sv. Ivan.
Tako piše u katoličkom kalendaru koji mi je prodala Udruga umjetnika koji slikaju ustima ili nogama.
Ožujak 2014. Sub 8 Ivan
Ne znam koji Ivan.
Tih Ivana ima posvuda. Kao i Petrova i Marija.
Nebitno.
Bitno da su danas žene prosvjedovale zbog ženskih prava.
Bitno da su danas majke prosvjedovale zbog stradavanja djece u prometu.
Istina je.
Iako nemam link. Čula na radiju. Bilo na TVu.
Istina je.

Primitivni bi ljudi, vjerujem, molili Boga da im da snagu (da izdrže), da ih čuva (tamo gdje sami ne mogu ništa učiniti).

Nejasno je čemu se nadaju. (Kome su, i da li uopće, dali ulogu zaštitnika?)
Vjerojatno samo ubijaju vrijeme…
…uvjerene u vlastitu bitnost…

(koja ono stranka ima običaj reći ‘oh tako me sram’?)

Komentiraj »

šok

Nakon deset, ili više?… više godina, prepoznala sam ju na ulici. Da me vidi svaki dan. Da tu blizu živi… Ja sam ju “prepoznala” jer sliči na svoju mamu. Da, mislila sam od nje da je njena mama. I ovako je malo falilo da joj kažem “Draga moja teta L.” te priupitam za zdravlje.
Zurila je u me tiho smiješeći se, ne spominjući golem protok vremena… Dvoje djece… Mama blizu, hvalabogu… Žurim, žurim. Odjurila bez pozdrava.

Sve žene koje poznajem nikada ne spominju svoje muževe. Mislim, kad nabrajaju životne promjene, uspjehe, događaje vrijedne spomena… spomenu djecu, svekrve i jetrve, kumove i kume… ali nikada muževe. Eventualno kažu “onaj moj” kao da se radi o još jednom djetetu, ili o problemu kojeg treba riješiti…

Preksinoć je kvazipoznanica, koja živi s roditeljima, troje djece i mužem, objavila status “Žena ne procveta u odredjenim godinama, nego sa odredjenim covekom” … vjerojatno potpuno svjesna da će svih šestero ukućana to pročitati …

One ne izgledaju ocvalo ni rascvalo. Izgledaju staro i umorno.

Da li se pokušala opravdati ili prebaciti krivnju, nije pitanje, vjerojatno je to pokupila negdje i dopalo joj se, žene nisu pretjerano kompleksna bića. Pitanje je što to ima sa mnom da sam još uvijek u šoku?

Sv. Augustin je navodno rekao da je žena ono što njen muškarac učini od nje.

“njen muškarac”

Imaju li one takvoga?

Ima li ijedna od nas?

Ne onih pet minuta kad se namažemo i za grad i svijet glumimo veselje. Nego za stvarno.

Za kad slučajno prepoznaš nekoga nakon deset… više od deset godina

Za kad jednom u tri mjeseca objaviš nešto svima koje znaš i ne znaš preko fejsa

Za čiste srijede i velike petke

Komentiraj »

glad

Istina je, kad si gladan na um ti padaju najcudnije stvari, na primjer, sjetila sam se da sam jedne davne ciste srijede hodala gradom i jela ekler ne shvacajuci zbog cega me bas svi gledaju s mrznjom neskrivenom.
Uglavnom, stigla sam doma, neozlijeđena. Kuca je bila prazna od ljudi, a ja jos uvijek zbunjena i zastrasena, kad je zazvonio telefon:
– E, kako si? – rekla je sluša.
– Ne znam… Živa… valjda… Ko je to?
– Aj – rekla je sluša – sad se pravis da ne znas. Znam ja tu igru…
– Mislim da ste pogrijesili…
– Ne, ne – rekla je sluša – nisam ja nista pogrijesijo, znas ti dobro ko je
– Dobro – pomirih se – ko je
– Ja sam – sluša ce – i sta se sad pravis?
Kako bijah zastrasena jos od prije, spustim slušalicu bez objasnjenja. Kad zazvoni opet.
– Jesu ti doma mama i tata?
– Ovaj… ne – trebate trebate trebate uciti djecu da lazu od malih nogu!
– Eto vidis da nisam pogrijesio. Vidis da ti znam mamu i tatu!
Moj boze, kao da to nesto dokazuje, znaci, ili ima veze.
– A sta saaaad radiiiis?
– Ovaj…
– To sam i mislio! A inace, u zivotu, sto sad radis?
– Ovaj…
– Uf! Radis! Cim se bavis! Posao i to! Sto! Radis!
– Pa studiram…
– JOS studiras!!!
– Ma ko je tamo! – ovo mi je vratilo krv u mozak. tek sam naime bila upisala faks i bila vrlo ponosna… s kim to, dakle, pricam. sto taj hoce. je li manijak ili anketar ili provalnik ili luđak
– Je e li ta a mo op op rosti krivibroj –

Zakljucci:
1) Strah je prelazan -> skace poput buhe s covjeka na covjeka.
Sl i i čno je sa zbunjenoscu.
Mozda se radi o onoj da jednome ne svane dok se drugom ne smrkne?
Akcija reakcija?
2) Nije dobro biti gladan ma sto tko mislio o_
(ne, ne sjecam se jesam li bila pojela ekler)

Zdk:
Provjeriti kojom se brzinom buhe razmnozavaju.

Dodatak:
Iako mozda glad(ovanje) ne dovodi nuzno do prosvjetljenja, ipak je dovela/o do tog da se sjetim nerazjasnjenog događaja iz proslosti

Komentiraj »