rezonanca

(nema veze s rezonom)

‘ko će sve gorjet u paklu

dana 14 ožujka, 2014

Ovih dana u mojoj se školi skupljaju novci za male invalide.

Nitko ne zna točno koje male invalide, zna se da su mali (djeca? patuljci?) te da su invalidi (tjelesni? duševni?).

Udruga koja prikuplja (pokreće akciju) ima jedno od onih srce-sunce-svjetlost-leptir-školjka ime, i bude često po televizijama.

Gospođa koja ju je donijela u moju školu, ima onaj plačkav-vječna knedla u grlu-glas, tko bi mu odolio.

Nisu mali invalidi samo došli i ispružili rukice u ‘dajte, molimo’, nešto su nacrtali, snimili, poslali – dajte da nas ne morate gledati.

Ne tvrdim da ne postoje.

Postoje oni.

Oni su među nama.

Predstavnik razreda u kojem sam se zatekla kad su bili kolektivno prozvani zbog kašnjenja s uplatama, ozbiljnog je izraza lica rekao:

– Ajmo, ko ne da za male invalide gorjet će u paklu!

Razred je prasnuo u glasan smijeh. Zarazan smijeh. I dok ovo pišem nije me ni malo sram što sam se i sama smijala.

Otkad znam za sebe, a to je negdje od drugog, trećeg osnovne, gledam odrasle kako sami sebi namještaju trapule, i kako tjeraju slučajne prolaznike da uskaču u te trapule zajedno s njima.

Da, u osnovnoj školi to krene. Nekom na um padne neka sjajna ideja i onda to gleda progurat preko djece: Djeca su pripremila priredbu. Djeca su poklonila cvijeće. Djeca su skupila novac za gladnu djecu u Africi. Djeca su se sama sjetila. Djeca su tako nevinih srdaca, mora da su u pravu.

Predstavnik razreda u kojem sam se zatekla, uzeo je popis i prozujao kroza nj, a onda podigao kažiprst:

– Nema razrednika! Predlažem da svak da po deset lipa u njegovo ime.

-.-

Pisala sam već dosta puta, na ovom i na onom blogu, o popisima i popisivanjima, o skupljanjima, sakupljanjima, i o onima kojim piše na čelima što su i odakle su…

… među mojim učenicima, u mojoj školi, ima djece koja sjede po sedam sati u klupama a za koju se i ne zna kakve sve probleme, zdravstvene, materijalne ili one treće, imaju. Svako malo, neka se mršava cura onesvijesti od gladi, a neka debela cura od viška/manjka šećera u krvi. Ima djece bez jednog roditelja, i bez oboje. Ima ih koji ne znaju gdje će prespavati. Ali znate: Oni lažu. Oni to sve izmišljaju da bi privukli pažnju odraslih. Djeca, znate lažu. I gdje je to, molim vas lijepo, evidentirano?

Nego znate šta, dajte vi nama lijepo točno ime prezime adresu roditelja staratelja oibe i t t t, pa ćemo mi, jelte, pazite, jel vidite gledajte… vrazi su vam oni, ne znate vi s čim imate posla.

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: