Pokusavam procitati neku knjigu za djecake prije nego ju kupim svojim djecacima. Prepuna je “nasilja”, opisa tucnjava i ratovanja. Na svim poljima. Je li to ono sto djecake zanima? Ili ce ih to potaknuti na “nezeljene radnje”.
Ne mogu se koncentrirati. Dijelom zato sto je sadrzaj prepun nelogicnosti, banalnosti (prijevod je toliko doslovan da iritira). Dijelom zato sto mi u sjecanje dolaze slike iz perioda odrastanja.
Stvari koje nisam trebala cuti ali ipak jesam. Koje tada nisam razumjela a koje su sad zbunjujuce.
Moja mama se zali zeni koju nije voljela (to bi nam jasno dala na znanje cim bi ova izisla iz kuce) na tatu i nas dvije. A zena koju nije voljela joj govori tocno ovo:
– Daj se saberi. Imas dvije krasne kceri uzivaj u njima dok ne narastu pa ti nece dat niti da ih pocesljas.
Ne mogu se sjetiti da mi je majka ikada cesljala kosu. Uvijek sam imala kratku jer sam bila “toliko nemoguca da sam trebala biti musko”.
Ne mogu zamisliti, sad iz ove pozicije, kakvom me je to vidjela moja majka, a kakvom ta zena koju nije voljela.
Ni zasto mi je to vazno.
Moja majka ovisi o problemima koje “mora” rjesavati, inace izmisli neku migrenu.
Teta M. je mrtva.
Kaze se da bi bilo bolje kad bi vise radili na sebi, nego se trudili da ostavimo dojam na druge.
Nikad se nisam posteno potrudila. M. mi jako fali.
Komentiraj