rezonanca

(nema veze s rezonom)

zeus

Evo, sad sam nabasala na navodno mark twainovu o razlici između ljudi i pasa: pas kojeg nađeš na ulici i nahraniš, neće te ugristi, dočim čovjek da.

Da to nije istina, govorim o ovom dijelu s psima, te ju je neodgovorno raspačavati međumrežjem, imam priču kao dokaz:

Bilo je to

proteklih praznika u međugorju (najavljujem još slika)
te stazicom spazih umiljatog štenca: očice, njuškica, šiljast rep
zaleti se prema meni (psi vole pri kosti)
i uzmem ga (šta ću)

Kad dotrči desetogodišnja vlasnica:
– Oprezna oprezna budi. Taj se samo grize.

I je, počeo mi grickat ruke, ali ne do krvi, jer se inače ne bih sada hvalila da sam pomazila pitbula.

Komentiraj »

jeremija

10, 2 – 6

ne privikavajte se putu bezbožnom, i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci.

jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima, da se ne klima.

nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. treba ih nositi, jer ne umiju hodati. njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti,

ali ni dobra učinit ne mogu.

 

koljeno

 

 

3 komentara »

blu

rekla je da joj je duhovna uciteljica rekla da dobro promisli sto je komu rekla i kad i kako, i rekla je da joj je rekla neka pokupi svo darovano srebro, pogotovo ako je ukraseno plavim kamenjem, i da ga se smjesta rijesi jer joj donosi nesrecu!
rekla je da ga se smjesta rijesila onako kako joj je ova rekla da rekla, i među srebrom je bio privjesak koji sam joj darovala ja.
.
.
.
dobro. je li mi morala to reći?

Ali, moram priznat, zanimljivo:
Kad imas duhovnog ucitelja, vodju, koggod, onda si moderan i in i trendi i kul… Ili si krhka i izgubljena i potrebna ti je paznja i vođstvo iskusne osobe koja trenutno zna!

Ali ako ides u normalnu crkvu, tad si primitivac.

Komentiraj »

fotofagi

Nekako pred kraj srednje skole ili pred upisom na faks pisala sam nesto kao razgovore s bogom (ne dragi dnevnice, jer se sjecam da je to bilo razdoblje u kom jesam imala odredjene ambicije ali ne i ustrajnost (mastu?) da bih izmisljala likove i vodila ih kroz radnju, dakle, ne kao samopomoc nego kao napisat cu- objavit ce -mase zaludjet ce):
Te sam listove (jer u tom sam ih obliku sacuvala. da, bilo je to tako davno) naslovila Fotofagi – žderači svjetla.
Na istoj hrpi listina, dicta su koja nam je davala nasa profesorica, kojoj smo, tako su rekli, bili posljednja generacija. Sve odreda su u tonu: Tko ucini dobro djelo neka zaboravi! Dobar covjek uvijek pocetnik! Lijek za nepravdu je zaborav! Slican se slicnom raduje! a Magarac magarca cese!
Sto li je ta jadna zena prozivljavala u zadnjim godinama staza? Zapravo tek sad naslucujem.

Ima u mojoj zbornici ljudi u cijoj blizini osjecam uzasavajucu zjapecu prazninu. I ako bih se dulje zadrzala tamo, bojim se da bi me ta praznina usisala.
I ne radi se samo o besmislenim razgovorima (o kojima je cesto ovdje…), o besmislenim nadmetanjima (da, ti su ljudi u neprekidnim sukobima na racun “znanja”, imanja, izgleda, mladosti & ljepote, koeficijenata i radnih zaduzenja. jedni s drugima, sa svojim ucenicima i s njihovim roditeljima) ni besmislenim dokazivanjima.

Evo sad mi masta(?) spaja likove s naslovom mi posta.

Da sam u stalnom strahu? Jadan bi to bio zivot.
U stalnom sam cudu!

Ali radi se o onom kojem ne bih blizu. 
Jer se bojim za svoju besmrtnu dusu.

15 komentara »