rezonanca

(nema veze s rezonom)

kako je to?

dana 28 lipnja, 2014

Pretpostavljam da bi uobičajen način (pokušaja objašnjenja) bio onaj na vlastitom iskustvu… tipa: Daj zatvori oči, na deset minuta, u prostoriji punoj različitih (nepoznatih) ljudi, od kojih svaki ima svoju priču, mimiku i odijelo…

I to, vjerojatno, ne bi bio loš ni nevaljao put.

Ali,

ljudsko tijelo ima, osim vida, još četiri (toliko su izbrojali) osjetila.

(ovo je pokušaj da objasnim sebi, prije nego pokušam objasniti svima koji zadnjih dana .dobronamjerno. zapitkuju)

Imala sam sresti u životu (stvarnom i nestvarnom) ljude koji za sebe tvrde da su “five-sensualists”, takvi su mi najgori, takvi misle da sve znaju, da mogu čitati misli… Takvi redovito idu s .dobronamjernim. primjedbama tipa: Vau, a uspjela si i fakultet završit!

– K’o da je to nešto – redovito odgovorim – Pa i ti si. Tko nije?

(u ovoj zemlji seljaka znanja na brdovitom b)

Pa da, a vjerojatno i nemaš pametnijega posla, mislim, s obzirom na_

Da.

U Cicerona, kojeg sam obećala jučer (bit će, samo mi još ne teče), možemo pročitati, da je u antičko doba poneka bogataška kuća imala “slijepog filozofa”. Pomodnost ili ne, vjerojatno je potekla od potrebe za (na ovaj ili onaj način) izoliranim pojedincem koji bi u datom trenu dao drugačiji pogled na stvar.

Važno je znati svoj položaj u svijetu. Važno je ne nametati svoje očište kao jedino pravo. To (valjda) slijepi ljudi (jer ovise o drugima, više od ostalih) (i drugačije od ostalih) dobro znaju.

Ali loše shvaćaju.

Zbog toga nisam član udruga. Ne mislim da mi se zakidaju prava. Ne družim se sa slično depriviranim. Štaviše, jako me živciraju. Gotovo jednako kao i oni koji ih sile da konzumiraju “vidjelačku” kulturu – posjeta kinima, kazalištima i muzejima – na “sljepački” način -> zvukovima, dodirima… kao da ih uče kako slušati i dirati… kao da je to nešto čega se sami ne bi dosjetili… A još su žalosnija kina, kazališta i muzeji koje slijepi ljudi rade za videće -> to je freakshow: razapni šatorsko krilo i plješći brkatoj ženi i jednorukom kepecu!

Ne znam je li ovo dovoljno jasno. U svakom slučaju, saga se nastavlja, budući da sam nabasala na hm tešku osobu. Dakle, na probleme. Dakle, na situaciju u kojoj moram opravdavat to što jesam.

Kolega savjetuje da pišem roman.

Kolega, pišem blog :)


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: