malik uvijek organizira jaja nama na korist, samo što ne uspijemo vidjeti svaki put svračiji jezik
tomu su razloga dva:
1) ne očekujemo ni jaja ni svraku, a niti tintilinića
2) ne gledamo u pravom smjeru
3) nema voljnog, razumskog niti emotivnog momenta za prihvatiti, prilagoditi se i usavršiti.
Tek druga stvar je (iako prva!)
pogrešno usmjereno obrazovavanje
(‘ko o čemu)
Praktičan primjer:
koliko god ljudi da znam svaki je, bez iznimke, iznimno nezadovoljan svojim životom,
ipak,
iz nekog razloga (ili bez ikakvoga)
želi preurediti Moj, a na svoju sliku
(prvi impuls mi je svakako bio započeti s pisanjem romana u nastavcima, agresivna reklama, galama i sve što ga ide, ali pubertet bogufala preživjeh, a do klimakterija još ima) (odavno smo se složili da nitko nikoga nikada nije niti neće ičemu poučiti silom, stoga bi i galama i reklama bili dodatno svjetlosno zagađenje)
Da ponovimo:
Stribor NIJE baki nudio sva blaga svijeta nego iluziju (obamrlost, ovisnost, ludilo).
a ta “bolja nevolja” koju stalno biraš
– a krivo biraš –
nečija je tuđa slika svijeta, nečije tuđe ludilo i ovisnost…
Ako ne možeš ‘kako bog zapovida’ onda naslikaj svoju. Ili umri :pokušavajući!
Komentiraj