novi nastavak serijala o solarnoj jogi
opet mi je netko ubacio stražarsku kulu u sandučić, i po tome znam da će skoro kraj svijeta. te da je mojoj susjedi, više nego meni, stalo do moje besmrtne duše.
to je, mislim, taj izbor, kojeg uvijek imaš: prihvatiti činjenicu da ništa ne znaš i da bog ima dobar plan za tebe. prihvatiti činjenicu da nisi sam na svijetu i da se trebaš uklopiti u obrazac koji je okolina umjetno stvorila na svoju predodžbu. prihvatiti činjenicu da okolina ništa ne zna ali da svejedno glavinja u nastojanju da baš tebe (jer ne može samu sebe) ukalupi kako joj se sprdne. prihvatiti činjenicu da nisi sam na svijetu jer si dio svijeta i da srodne duše ne postoje ako smo svi jedna duša.
alternativa je ogorčenost. pretpostavljam. umjetnost koja nije primijenjena. pojezija koja nije proročka. suvišak si, sine (brate brute), na ovom svijetu.
+++
uzela sam sada “otok svijeta” michael d. o’briena (hvala R:)
<kako znaš da si ti na pravoj strani, ako ste jednako uvjerljivi, a ni jedan od vas nema vidljive rogove?>
<mogući odgovor:
u ovom gradu nema, ne može postojati ni jedan jedini prozor s kojeg se vidi amfiteatar drevnog solina, a taj ponajmanje može biti na četvrtom katu betonske zgrade u velebitskoj (uz mnogi mnogi niz neistinitih a provjerljivih činjenica!)>
<možda ne treba vjerovati svemu što piše u knjigama>
<možda se ne može vjerovati svemu što se vidi očima>
+++
‘mravinjanje’ je nova riječ koju sam pokupila s nekog duhovnog letka. nije jasno št je pjesnik htio reći: mravinjanje kao osipanje ili mravinjanje kao kad te trnci prođu ili mravinjanje kao glavinjanje u stroju na zapovijed. ne znam.