rezonanca

(nema veze s rezonom)

dok nas smrt ne rastavi

Formula zapravo glasi: “Što je Bog sjedinio čovjek neka ne rastavlja”

Bog te je sjedinio s kosom koju ćeš odrezati zbog bolesne djece. Ali kosa nije živa.

Sjedinio te s dva deci krvi koja ćeš istankati zbog najpotrebitijih. Ali krv će se obnoviti.

Sjedinio te s popisom sa donorske kartice. Je l je?

Da bi došo/la na popis dobrih u očima drugih.

Ali nije te sjedinio s tom mačkom, ženom, lutkom

– sjedinio n/vas je strah od samoće –

A strah je suprotnost ljubavi, kao što je

đavao suprotnost boga, kao što je

iluzija suprotnost stvarnosti, kao što je

java suprotna snu.

I uopće,

teško je to

razlučiti:

koliko smo toga izmaštali mi sami

na koliko tuđih pristali i ne sluteći,

a što nam zapravo pripada

 

– po prirodi stvari

Komentiraj »

megre

“… Uopće, teško je objasniti što se dešava s ljudima kad ugledaju životinju. Živiš tako uobičajeno i ne obraćaš pažnju ni na kakva stvorenja. A onda se odjednom nađeš u situaciji kad se u kući zatekne neka životinja: mačka, pas ili još koja. I u čovjeku se odmah prema njoj rađaju osjećaji, kao prema djetetu. Uznemiruješ se i brineš se. Zašto? Možda je zaista prvi čovjek Adam, nakon što mu je Bog naredio odrediti svrhu svim stvarima, činio to s ljubavlju, pa je ta ljubav ostavljena u naslijeđe i duboko se ukorijenila, te se povremeno pojavljuje. Ne znamo je li tome tako. Samo što se u svih nas pojavio nekakav osjećaj prema toj kravi, a i u njoj su se pojavili osjećaji prema nama. I eto što se desilo. Serjoža Hodokov je progovorio:

– Mlijeko joj najvjerojatnije probija vime. Treba nešto učiniti.

Bacili su se na Mišunjina. On je tobože kravu nabavio. A u isto vrijeme nam je bilo žao prodavati je jer smo se samo za jedan dan nekako naučili na nju, kao da je rođena.

A krava nas je gledala tužnim pogledom…”

iz druge knjige Zvonki cedar ruski Vladimira Megrea

 

 

Komentiraj »

igre gladi

Moja starija sestra ima dva mala sina. Obojica njenih malih sinova imaju svoje male prijatelje. Njihovi prijatelji imaju svoje mame. Te mame se između sebe ne druže, niti izmjenjuju iskustva.

Moja sestra ima završen fakultet, i iz nekog razloga misli da je ona (zbog toga) iznad drugih mama. I ne libi se to reći na glas.

Prije par godina, moja me starija sestra, koja ima običaj pričati sa mnom o ‘problemima svoje djece’, ali ne voli da ju se u toj priči prekida niti da joj se proturječi, na mrtvo ime izvrijeđala i izbacila iz auta na nekoj pustopoljini, jer sam u jednoj od tih priča stala na stranu njenog muža, koji inače po pitanju odgoja njihove zajedničke muške djece nema pravo prigovora.

I dan danas moja starija sestra tu priču ponavlja u nekom samo njoj poznatom i shvatljivom obliku. Svi mi smo, naime, u krivu i protiv nje, a samo je ona u pravu i na pravom putu.

Sinoć se pričalo o filmu, o kojem ni ona ni ja ne znamo ništa (iako je reklame, recenzije i td. bilo nemoguće ne vidjeti), osim da jedna od mama jednog od prijatelja njenih maloljetnih sinova ne dopušta svojoj djeci da sami gledaju Igre gladi, što je po meni dovoljno dobro alarmno zvonce, a priča je išla nekako ovako:

Mss (moja starija sestra): “Šta ti misliš šta je toj ženi u glavi! Sad nas pet mama smo sve lude jer smo pustile svoju djecu, samo je ona pametna!”

Pitam tiho iz pozadine, jesu li išli u kino sami (maloljetna djeca, između devet i dvanaest godina).

Mss: “NE! Jer je gospođa aktivirala muža i njen muž je zabranio.”

– Samo svojima ili svima?

Ovo nije čula, poanta je da nitko nije gledao Glad, zbog jedne obične kućanice.

Budući da, moja starija sestra i ja, moramo dijeliti po neki isti gen, iako je razvidno da je mene obiteljska hijerarhija učinila strpljivijom i manje glasnom, ali upornijom, napola uplašeno sam rekla neka se ne ljuti na tu mamu, jer se očigledno nije htjela miješati u odgoj njene djece, iako je možda to indirektno miješanje spasilo i sve ostale dječake ih grupe :)

Mss: “Spasilo? Spasilo! Pa filmovi su dostupni svima! Oni će taj film pogledat ovako ili onako!”

Kažem, naravno da će pogledat, možda i s većim guštom, ali makar će znat da je to nešto što je zabranjeno, što ‘nije dobro’.

Nije me izbacila iz auta, jer smo sjedile u restoranu. Ali sve su se glave okretale u našem smjeru. Ona je sipala stvari iz predpotopnog razdoblja kojih se ja sjećam na sasvim drugaciji način. Jedna od nas je sasvim sasvim sasvim sigurno luda dočim se ova druga toliko trudi dokazati to.

A navodno i svoje vlastito ludilo prije vidimo u drugom.

 

Komentiraj »

koža i kost

Oo

kakav je to pokušaj mirenja

.on namjerno bira bitne datume da bi

prstom pokazao onu

kojoj

ništa

nije sveto.

Oo

kako je to pogrešan pristup:

potruditi se pokazati da ti nije stalo i da nije važno, a očekivati da se trči za tobom,

potruditi se srušiti sve ono dobro i sve ono lijepo

(iako rušenje i nije neki trud)

i onda se čuditi šta ništa ne cvjeta,

prebaciti krivnju i Onda pružit ruku pomirenja:

– Gle kako sam velik . Uvijek za dia log. I uvijek se trudim.

(od vajkada) (otkad pamtim)

– A tiii

 

 

a ja?

čudim se i čudno je što sam u toj priči lik

1 Komentar »