Slučajno sam nabasala na blog neke profesionalne kršćanke konkretno na zapis u kojem se okomila na flaširanu vodu Jana s porukom – nečastivoga.
Takvi zapisi (i ne samo zapisi) su razlog zbog kojeg kršćane (katolike? nisam sigurna, nisam provjeravala niti pitala. namjeru nemam) nitko normalan ne shvaća ozbiljno.
Dobro je, mislim, i korisno znati odvojiti dobro od lošeg (zla). Zlo postoji, ne smijemo se lagat. Ono je u nama.
Ali upirati prstom…
Dakle, opet mi je ona cura donijela bilježnicu na pregled s prigodnom ilustracijom:
dakle, kukasti križ (sa krilcima okrenutim na pravu stranu), a ispod podebljano, da ne bih slučajno pogrešno shvatila – zieg heil
dakle, okrugli znak kao za zabranu pušenja, a u njem lik s kapicom i davidovom zvijezdom
lik ima kovrčice niz lice, i komodno bi mogla biti i likica.
Je, može se, jasno, okrenuti na šalu. Prvi put. I drugi. Treći put ignorirat. Da nestane. Uostalom, što se to mene tiče.
Da, mogla sam, kako se očekuje, histerizirat i prijetit pedagoškom službom i ravnateljem, policijom i socijalnim radnicima. Mogla sam izvesti i povijestni pristup te smireno objasnit da su židovi izgradili ovaj grad i čitavu vašu posranu zapadnu civilizaciju, te da nije židova cijelo bi vaše pleme još uvijek živjelo pod zemljom (prispodoba o životu na stablu bi bila odveć – crvi, a ne majmuni, dakle). Mogla sam naručiti roditelje na razgovor, čisto da vidim kakvi su to ljudi, žive li u muzeju, kano eksponat.
Umjesto toga
pišem (nepopularni) blog.
.
Ono što stvarno straši je, ne blentava samouvjerenost te djevojčice (ima ona odgovor i opravdanje. i bez da sam ju išta pitala počela je s litanijom da nije to ona nego joj je onaj glupan šarao… dakle, jasno joj je da se to ‘ne smije!’), ne ni društvo koje tolerira, ignorira ili educira, pa niti ova na početku mojeg zapisa spomenuta, koja upire prstom …
Prestrašilo me je ono
“A što misliš zašto se to baš tebi dešava? Nikom drugom nego baš tebi”
.
zato šutim
Komentiraj