rezonanca

(nema veze s rezonom)

poruka u boci

dana 9 svibnja, 2015

par natuknica za serijal o solarnoj jogi

I. Kad se moja mater, koja sama nije imala dovoljno ustrajnosti da završi fakultet, naljuti na moje nećake jer su stalno na igralištu (stvarnom ili na kompu) umjesto uz knjigu, obično joj kažem da su knjige za starce i za bogalje, a ne za zdravu mušku djecu, te da sve ima svoje vrijeme.

Zar nisu svi značajniji filozofi (mislim na one za koje se može čuti u školama, i o kojima današnji genijalci rade crtiće i slikovnice ne bi li njihovu misao približili najmlađima, što smatram nepotrebnim nasiljem) bili stari ili na neki način tjelesno prikraćeni, odnosno, zar nisu svi stvarni genijalci radili to što su radili bez pritisaka sa strane?

Argument mi ne drži vodu: mama se i dalje ljuti, ali na sreću prirodni nagoni vode glavnu riječ.

Protuargument koji ona navodi je neko (zdravo muško) dijete iz susjedstva koje ide i na plivanje i na klavir i na jezike i u redovnu školu. U kojoj je odlikaš.

Tu nema smisla spominjati da ima i ambiciozne roditelje. Te da, osim prislilnog pripitomljavanja, ništa specijalno bitno niti ne radi. Nema nikakvih drugih obaveza. Osim samog sebe.

II. je o kolegici koja radi na osnovnoj školi i koja mi zna davati mišljenja o učenicama koje od nje nasljeđujem. Iako to ne tražim. I iako obično ne slušam.

Jednom je za jednu djevojčicu rekla da je opasna i da je se dobro čuvam. Pomislila sam da ju je, kako to obično biva po školama, tužakala roditeljima ili ravnatelju, međutim nije. Djevojka je, po njenom mišljenju, natprosječno inteligentna, a nikad ne znaš što od takvih možeš očekivat.

Nevjerojatno, ali istinito.

Ta učenica nije nikad učinila ništa loše, dapače, nikada nije pravila probleme, i jedino za što je kriva bile su petice iz testova koje nitko prije nje nije znao riješit.

Maločas sam nabasala na citat dana: nešto kao “primitivni ljudi se boje svega što ne razumiju, a najviše pametnih ljudi”.

Tu djevojku, u ove dvije godine što ju poznajem puca pubertet, to uopće ništa ne uči :) (blago meni)

III. Iako sam sada u puno boljoj poziciji, nego prije dvije, tri godine, spopadne me ono uobičajeno ljudsko ‘jesam li morala baš onako’ i ‘što da nisam’ (to što jesam).

Moji čistači kažu: koliko je tu nakupljene mržnje, nitko ne može biti toliko kriv, izdrži i nemoj odustati, i kažu: što te briga što itko misli o tebi.

O moj bože,

kako god da ja ponekad (loše) mislim pa napišem o nekom četvrtom, tako je prirodno da će netko peti ponekad (loše) misliti pa napisati o meni. Sve je to dio odrastanja. I sve to treba prihvatit. Lipo i šesno.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: