opet sam uzela bulgakova (pseće srce), i negdje na početku, glavni lik izgovara sljedeće:
… ako vodite brigu o svojoj probavi, moj je savjet – prije ručka nikad ne čitajte novine.
znate li da sam jednom u svojoj klinici napravio trideset testova. i što mislite? pacijenti koji nikad nisu čitali novine osjećali su se izvrsno. Oni koje sam specijalno odredio da čitaju pravdu izgubili su svi na težini. …
a ne samo da su izgubili na težini. njihovi su refleksi koljena bili usporeni, izgubili su tek i pokazivali opću potištenost. …
da, dragi moj gospodine – govorim o medicini!
petak je trinaesti. opet su me bili presreli jehovi svjedoci i dali mi da čitam. ali oni su pristojni, za razliku od ovog što vidim u svakodnevih. kraj svijeta je izvjestan.
neizvjesno je jedino to, da l’ se već netko sjetio nostradamusa: on je, spominjem se, spominjao navalu žute kuge s istoka, a svi smo mislili da misli na kineze.
da se razumijemo, niti ja ga nisam čitala ni prevodila, ali moguće je, priznat ćete, ovo razumijeti kao kukavice žute. ove koji hrle na zapadu postati pop zvijezdama, i ove koji hrle omogućiti im.
lako je biti dobar, kad unaprijed nekog drugog proglasiš zlim. i lako je biti pametan, kad si siguran da ovaj drugi ne zna ništa. ono što bi inače smatrao glupošću, nazoveš kulturnom razlikom, a kad tvoja prestane biti dominantna, zazivaš anđela palog iz vremenskog stroja da sve popravi i vrati na staro.
danijel, 2:45