švarceneger

prethodni nastavak

 

opet sam uzela bulgakova (pseće srce), i negdje na početku, glavni lik izgovara sljedeće:

… ako vodite brigu o svojoj probavi, moj je savjet – prije ručka nikad ne čitajte novine.

znate li da sam jednom u svojoj klinici napravio trideset testova. i što mislite? pacijenti koji nikad nisu čitali novine osjećali su se izvrsno. Oni koje sam specijalno odredio da čitaju pravdu izgubili su svi na težini. …

a ne samo da su izgubili na težini. njihovi su refleksi koljena bili usporeni, izgubili su tek i pokazivali opću potištenost. …

da, dragi moj gospodine – govorim o medicini!

petak je trinaesti. opet su me bili presreli jehovi svjedoci i dali mi da čitam. ali oni su pristojni, za razliku od ovog što vidim u svakodnevih. kraj svijeta je izvjestan.

neizvjesno je jedino to, da l’ se već netko sjetio nostradamusa: on je, spominjem se, spominjao navalu žute kuge s istoka, a svi smo mislili da misli na kineze.

da se razumijemo, niti ja ga nisam čitala ni prevodila, ali moguće je, priznat ćete, ovo razumijeti kao kukavice žute. ove koji hrle na zapadu postati pop zvijezdama, i ove koji hrle omogućiti im.

lako je biti dobar, kad unaprijed nekog drugog proglasiš zlim. i lako je biti pametan, kad si siguran da ovaj drugi ne zna ništa. ono što bi inače smatrao glupošću, nazoveš kulturnom razlikom, a kad tvoja prestane biti dominantna, zazivaš anđela palog iz vremenskog stroja da sve popravi i vrati na staro.

danijel, 2:45

fijuuuuu

Reci “hvala!”
Prije mnogo godina te su mi rijeci Maye Angelou posve promijenile zivot. Razgovarale smo telefonom, sjedila sam na zahodskoj skoljci u kupaonici i toliko nekontrolirano jecala da sam bila nerazumljiva.
“Prestani!” ukorila me Maya. “Istog trena prestani i reci ‘hvala’!”
“Ali, ne razumijes”, jecala sam. Do dana danasnjeg ne mogu se sjetiti zbog cega sam bila toliko uzrujana, ali to samo potvrduje ono sto mi je Maya pokusavala reci.
“Razumijem te”, rekla mi je. “No zelim te istog trena cuti da to kazes. Naglas. Hvala.”
Nesigurno sam ponovila: “Hvala”. I onda jos malo smrcala. “Ali na cemu zahvaljujem?’
“Zahvaljujes”, rekla je Maya, “zato sto je tvoja vjera toliko snazna da ti ni malo ne sumnjas kako ces, bez obzira na svoj problem, sve to prebroditi. Zahvaljujes jer znas da je cak i u mirnim trenutcima usred oluje Bog medu oblake stavio dugu. Zahvaljujes jer znas da ne postoji problem koji  se moze usporediti sa Stvoriteljem. Reci ‘hvala’!”
Jesam. A i dalje zahvaljujem.
Nije uvijek lako biti nekome zahvalan. No upravo onda kad se osjecate najmanje zahvalnima, imate najvecu potrebu za onim sto vam zahvalnost pruza: za perspektivom.
Zahvalnost moze promijeniti svaku situaciju.
Ona mijenja vasu vibraciju, premjesta vas iz negativne energije u pozitivnu.
To je najbrzi, najsnazniji nacin da promijenite svoj zivot – u to sam sigurna.
Dar zahvalnosti je sljedeci: kako biste ga osjetili, vas ego mora imati sporednu ulogu. Umjesto njega pojavit ce se vece suosjecanje i razumijevanje. Umjesto da budete frustrirani birate zahvalnost. Sto zahvalniji postanete, imat cete vise toga na cemu mozete biti zahvalni.
Maya Angelou bila je u pravu. Stogod da prozivljavate – prezivjet cete. Proci ce. I zato sada recite ‘hvala’. Jer znate da ce se pojaviti duga.

Prepisujem ovo od Oprah :)
Radije nego od Cicerona – koji je takoder rekao da je zahvalnost majka sviju vrlina, i jedina koju bi zelio nauciti ili steci. Ali on je bio negativac.