rezonanca

(nema veze s rezonom)

niko

Čitam o sv. Nikoli na vrijednom katoličkom blogu (linkove cu dodati kasnije); kaže, vjernici vjeruju u sv. Nikolu kao što vjeruju u bilo koju drugu povijesnu ličnost i navodi činjenice iz života jednog dobrog čovjeka koji je ostao u sjećanju zbog vlastite nesebičnosti pram ljudima i odanosti Bogu.

Šteta je što su se, oponašanjem fizičke pojavnosti, čak i pravi katolici pretvorili u karikaturu: bilo kad sve druge potiču na “nesebicnost” ili kad šutke daju i kad ne trebaju davati.

Dobila sam svoju čokoladu, nije ovo cangrizavost niti jal, samo ono nesto sto ne znam objasniti: nema nista lose, bas suprotno, sve je dobro u tom da na tren opet budete dijete, pretjerana infantilnost bez povoda je ono sto mi smeta. Potreba za objašnjavanjem i kad je sve jasno. Za sukobom i kad druga strana nije zainteresirana. Tko je što i čije je to.

To što nema nista s cokoladom.

Komentiraj »

podsvijest

Izgleda da se s mog balkona vidi balkon nekog tko joj je zanimljiv.

(da, zanimljiviji od mene, ali to nije ono što je strašno)

Ona se koristi pravom gosta, kojega kao poganska duša moram primiti kao da je bog sam, i ne libi se davati mi za primjer ljude koje po tom pitanju olajava, ako sam dovoljno jasna.

Je, donese Domaćicu (po 9,99) ili ciglicu kave, ali, opet, treba li meni ta kava sa akcije ili Domaćica, odnosno, koliko košta sivo zimsko nebo poviše mog balkona i njegov sveti mir. Dap, nije čist račun, i jep, nitko to ne može platit – zato i jest besplatno.

Na njenom mjestu bi mi bilo neugodno samo se sjetiti koliko sam je puta izbacila iz stana: par puta ufino (oh, zar je već toliko sati / imam još dvjestotinjak zadaća za ispravljanje, može mala pomoć ;), više puta do slov no, ali ne:

sa mog se balkona vidi nečiji balkon i ona svako malo besramno zirka preko ograde, a sve kao nisu njena posla, i čitavo vrijeme govori. Priča i priča. Priče koje nitko živ ne može pratiti. Znam da ja ne mogu.

Ali sad,

kad je otišla,

njene su mi iskrzane rečenice ostale kao podsvijest, moja vlastita podsvijest, i osjećam kako se pretvaram u čudovište kakvo se već misli da jesam. Jesam.

Istina je:

Ljudska je misao najjača energija u svemiru.

Većina ljudi ima neuredne misli. Koje se, kad ih se već bez prestanka potiče u kontekstu njihovih osnovnih ljudskih prava, ne boji izreći na glas.

Zato je kaos.

Komentiraj »

moje mišljenje

sve do nedavno mišljah

 

da se loše stvari dešavaju zato što pristojni ljudi šute, kad ono –

i da je na dobrima da redovno izvlače deblji kraj, zato što pametni ljudi muče, kadli –

oh, da makar prestanu sa uvjeravanjima,

i sa dokazivanjima,

ovako se samo dovode u poziciju da kao pametniji, moraju popuštat’.

 

 

 

umjesto da puste zlo da poždere samo sebe (iz dosade, kako drugačije)

a mi obični da konačno smognemo vidjeti razliku

Komentiraj »