rezonanca

(nema veze s rezonom)

gužva

u strahu od praznine, mislim, pobjegla si u ispraznost.

sjetila sam se, dok sam čekala da moji trudbenici, dovrše zadaću iz materinjeg, nemogućeg naslova “Zašto bi mjesec bez interneta spasio svijet”, jednako nemogućih naslova iz mojeg vremena, a bilo je to vrijeme koje se zvaše ratnim, “Maslačak” i “Čežnja” i “Daleki prijatelju…”

… i što je tu ženu briga što ću ja sa svojim vremenom!

jednom,

davno,

označila sam ovakav citat:

“Gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, tu sam ja među njima.” Među dvije ili tri stotine, božanska prisutnost postaje problematičnom. A kada se brojevi mjere u tisućama, ili desecima tisuća, vjerojatnost da je tu prisutan Bog, u svijesti svakog pojedinca, spušta se gotovo do točke nestajanja. Jer takva je priroda uzbuđene gomile (a svaka je gomila po sebi uzbuđena) da, gdje se okupe dvije ili tri tisuće, odsutno nije tek bozanstvo, već i najobičnija ljudskost. Činjenica da je jedan u mnoštvu izbavlja čovjeka iz njegove svijesti o tome da je svoje izolirano “ja” i odnosi ga u domenu nižega od osobnog, gdje nema odgovornosti, prava ili kriva, potrebe za mišlju ili sudom ili razlikovanjem – samo jak i nejasan osjećaj zajedništva, samo kolektivno otuđenje.

a onda sam shvatila da mi blog postaje pretjerano (bez)vjerski:

u pokušaju da objasnim razliku između sebične izolacije i nasušne potrebe za_

.

vt

Oglasi
Komentiraj »