rezonanca

(nema veze s rezonom)

Prisutnost

Ljubav odagnaje strah; ali u suprotnom, strah izopćuje ljubav. Strah isto tako izopćuje razum, izopćuje dobrotu, izopćuje i svako razmišljanje o ljepoti i istini. Ostaje samo nijemo ili usiljeno nasmiješeno očajanje nekog tko je svjestan nečije bestidne Prisutnosti u uglu svoje sobe, a zna da su vrata zaključana, da prozora nema. I onda se to Nešto počima nadvijati nad njega. Osjeća ruku na svom rukavu, ćuti smrdljiv zadah, dok se krvnikov pomoćnik, gotovo s ljubavlju, naginje prema njemu. “Ti si sljedeći, brate. Ovim putem, molim.” I u trenutku, njegov tihi užas prerasta u naprasnu ali uzaludnu mahnitost. Prestaje biti čovjekom među ljudima, razumnim bićem koje se razgovijetno obraća drugim razumnim bićima; postaje samo rastrzanom životinjom, urličući i upinjući se ne bi li se osobodio gvožđa. I na kraju strah izopćuje čak i ljudsku humanost. A strah, vrli moj prijatelju, strah je pravi osnov i temelj suvremenog života. Strah pred vrlo primamljivom tehnologijom, koja istovremeno s podizanjem našeg životnog standarda, uvećava vjerojatnost za našu naprasnu smrt. Strah pred naukom, koja jednom rukom oduzima više nego što drugom tako obilno nudi. Strah pred provjereno pogubnim institucijama za koje smo, u našoj samoubilačkoj lojalnosti, spremni da ubijamo i poginemo. Strah pred Velikim Ljudima koje smo, uz klicanje mase, uzdigli do vlasti neophodne za izobličavanje i podjarmljivanje nas samih. Strah pred ratom kojeg ne želimo, a opet poduzimamo sve što je u našoj moći da ga izazovemo…

sjećaš se ovog?

.šteta da propadne.

Stvaramo idola od istine; a kako istina bez milosrđa nije Bog, već samo njegova slika, ne smijemo ga obožavati i ne smijemo mu se klanjati.

Nerazumljivo mi je kako se mlade generacije klanjaju (je pretjerana je riječ, ali lakše mi je prepisivati nego smišljati smišljeno) bukowskom i sl. autorima. Osim nerazumljivog (opet) prkosa gramatici i pravopisu, nema tamo ničeg, čak ni prkosa redu ni razumu.

Krivim gimnazijsko obrazovanje.

p.s.

“Prisutnost” ova, za razliku od one iz prethodnog posta, je loša.

p.p.s.

ne, ovo nije Bukowski.

Komentiraj »

prisutnost

Otkad znam za sebe, promatram ljude, kako od ljudi, prose stvari koje im ne trebaju. I po tome mjere vlastiti uspjeh.

Odrasle, kršne, sposobne ljude, od ljudi koji im nikako i ni po čemu i ni u čemu ne mogu pomoći.

Stvari bez kojih mogu i za koje ne bi ni znali da postoje jer im ni po čemu nisu potrebne i koje će zaboraviti onog trena kad ih prime pod svoje.

  • Luđacima smo, možda, mi ludi.

Pretpostavljam, ptiću ispalom iz gnijezda postoje samo dvije vrste: ona koja će ga satrti u blato i ona koja će ga uzeti njegovat. Ali, kategorija je to ista – slučajnog prolaznika.

I tu se ništa ne može.

 

O moj bože, pričala mi je, kako je samo nije sram, puna dva sata, o nečijim tuđim skrivenim namjerama, o nečijem tuđem izrazu lica, o nečijoj tuđoj tužnoj samoći… Da bi na kraju, ljutita otišla.

Netko je jednom pisao o očima iskrzanim suzama ljudi koje su povrijedili. Zašto oni uporno hoće da su to suze koje gutaju jer su povrijeđena strana oni?

Kolo je to čudnih ideja. Glupost se voli grupirati jer joj je potreban oslonac. I mora se stalno kretati, jer je nestabilna.

Glupacima smo mi ludi.

Oh sasvim sigurno jesmo.

To sto posto.

<a netko tamo, u očekivanju drugog dolaska, traži čovjeka grijeha, misleći da je to jedan>

 

Komentiraj »

abadona

Nikad nemoj donositi konačne sudove i promatraj svaki slučaj kao da ti je prvi u životu. Ne zaboravi da u odnosima ne postoji apsolutno zlo. Prije svega, nikad nemoj izvlačiti zaključke o čestitosti jedne strane na temelju osude druge: najčešće su krive obje. A žrtve će jednom kad se nađu na mjestu krvnika, činiti iste grozote. Upamti to, jer inače ćeš igrati Mamonovu igru.

Ne trči za varljivim suncem ljudske pravde, jer kad je sustigneš, pronaći ćeš jedino ono od čega si mislio da si pobjegao. Samo je Bog pravedan. Čuvaj se najviše što možeš onoga koji glasno izjavljuje pravednost i milost, a svoje protivnike proglašava demonima. To nije kralj, nego silnik; nije vladar nego despot; nije vjeran Božjem evanđelju, nego evanđelju mržnje.

– To je silno teško razlikovati!

– Manje nego što misliš. Rekao sam ti, gavrani lete u jatu, orao leti sam.

– Hoće li mi to sve pomoći u novinarskom poslu?

– Neće. Bit će ti prepreka.

 

Ime Abadona sam prvi put vidjela u Majstoru i Margariti. I sad me ovaj neočekivano dosadan roman (čiji citat prenosim, ali ne i naslov, izdanje i stranicu, temeljito je naime zaštićen), doveo sve do OVDJE , i onda do ovdje .

Kršćanska je mitologija daleko divnija nego što bi itko mogao zamisliti.

Da, mitologija, jer nas sad uvjeravaju da zlo ne postoji. Demoni ne postoje.

?

 

Komentiraj »