rezonanca

(nema veze s rezonom)

prisutnost

dana 28 srpnja, 2016

Otkad znam za sebe, promatram ljude, kako od ljudi, prose stvari koje im ne trebaju. I po tome mjere vlastiti uspjeh.

Odrasle, kršne, sposobne ljude, od ljudi koji im nikako i ni po čemu i ni u čemu ne mogu pomoći.

Stvari bez kojih mogu i za koje ne bi ni znali da postoje jer im ni po čemu nisu potrebne i koje će zaboraviti onog trena kad ih prime pod svoje.

  • Luđacima smo, možda, mi ludi.

Pretpostavljam, ptiću ispalom iz gnijezda postoje samo dvije vrste: ona koja će ga satrti u blato i ona koja će ga uzeti njegovat. Ali, kategorija je to ista – slučajnog prolaznika.

I tu se ništa ne može.

 

O moj bože, pričala mi je, kako je samo nije sram, puna dva sata, o nečijim tuđim skrivenim namjerama, o nečijem tuđem izrazu lica, o nečijoj tuđoj tužnoj samoći… Da bi na kraju, ljutita otišla.

Netko je jednom pisao o očima iskrzanim suzama ljudi koje su povrijedili. Zašto oni uporno hoće da su to suze koje gutaju jer su povrijeđena strana oni?

Kolo je to čudnih ideja. Glupost se voli grupirati jer joj je potreban oslonac. I mora se stalno kretati, jer je nestabilna.

Glupacima smo mi ludi.

Oh sasvim sigurno jesmo.

To sto posto.

<a netko tamo, u očekivanju drugog dolaska, traži čovjeka grijeha, misleći da je to jedan>

 


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: