rezonanca

(nema veze s rezonom)

indi janci

i onda napokon pronađeš onog koji se ne boji viriti preko granice koja dijeli ovo od ništa
misliš da da, a onda
shvatiš da trčiš po unaprijed smišljenom scenariju koji čak nije originalno djelo (a mislim, raspravljalo se, nije da nije, o tankoj liniji koja dijeli autentično od izvornoga)
glupi je film sa prednastavcima i 
i jedino što možeš čuti je kletva:
o boravku u kutiji za jednokratnu upotrebu i potrebi da se iskoristi svaki bogomdan dan
(sadržaj kletve ide na račun onog koji nije priložio uputstva za upotrebu) (kao da bi itko pročitao)

Uglavnom, žalibože truda.

(naslov dugujem Wendy Rose)

Komentiraj »

bila sam vila i

bilo je jezivo cijelim putem a

ovo je pjesma o knjigama

O onom francuskom piscu (slogana) koji je tvrdio da ljubav traje tri godine a ciji sam poslusavsi savjet: o citanju domacih pisaca radije nego prijevoda stranih ma koliko bolji da bili… zaglibila u sjecanje…

Dakle, od prvotne zdrave znatizelje pred mogucnosti vidjenja sebe tudjim ocima, preko nemogucnosti odustajanja, jer vise u igri niste samo vi, jos vas je vise, i kako vrijeme odmice, vise i vise, do spoznaje o mogucoj kazni, kakva god da bila, zasluzena bi bila i tu se nista ne moze.

Bila je Blaga.

A onda knjige.

A knjige . koje sam naknadno procitavala iako s mukom jer se jeza manifestirala upravo fizickom boli, takvog intenziteta da je moram cistiti pjesmom . zasto o zasto ljudi tiskaju i raspacavaju i nagradjuju ovakve bedastoce, materijaliziraju misli koje i od zanimljive materije grade o kakve .  nebuloze .

Jer jedno je blog.

A tvrd uvez je
Sto i cetrdeset kuna.

Pa da se vratimo u formu rekla me 
Kako i pocesmo:

Neznana je samoproglasena rekla: Pa zar! Da ono sto sam ja gazala godinama Ova da uziva!? Aaaa Ne!

(Radilo se o preusmjerenoj paznji, ne o tom da je OvaNovaZaSljedece3Godine bolja ljepsa pametnija.)

A gle, pristajahu si ko noga i nogavica

-.-

PS (koji je upozorenje)
tvrd uvez je vilikon j.horvat. zaobidji citatelju u sirokom sirokom luku.

i

ps (koji je objasnjenje)
ovo nije lj. pjesma ni pjesma o lj.

kolikogod da sutjeli o tome

Komentiraj »

gorčina je vid onih koji imaju oči da gledaju

U svakoj je grupi isto, bez obzira na godište: zgodne cure ce raspravljati o tom jesi li glupa ili pametna, a pametne jesi li lijepa ili ružna. Kad zaključe da si ružna i da si glupa, možeš smatrat da si uspjela.
Stariji od mene bi ti rekli da se za dobrim konjem prašina diže, što bi potvrdilo onu teoriju o tri tipa žena prema trkališno/teglecoj kategorizaciji (kobila, mazga i magarica), te bi moguce upala u zamku goreg tipa.
Onaj tren kod ti čopor kolektivno pokuša odrediti pa spustit cijenu, a ti ne promijeniš zbog nj navike da se prilagodiš, tren je tvog rođenja!

(naslov sam ukrala od saramaga, kojeg volim kako piše, ali ne i što piše. upamtila sam najme njegovu klevetu koja zvuči toliko gnomično da bi je netko mogao zamijeniti za istinu: rekao je nešto kao ‘da nema ženskog brbljanja svijet bi se raspao’ ili ‘od brbljanja žena stvoreno je tkanje svijeta’) (a nekako sad sam u fazi kad sam skoro uvjerena da tuđe fantazije škode mom d. životu)

Komentiraj »

bez dži pi esa

ako bi netko i rekao da tijelo pamti, svejedno je pametnije od Uma.

biće za sebe (na sreću)

koje me odvede od točke a do točke be i kad oči ne vide Zemlju koja se koluta pod nogama

koje zna kome i kad se ispričati i kada i kako tihovati (nova riječ) i kad Mozak vrišti Nepravda! Nepravda!

pa kad napokon zadovoljno stane, a mali zeleni patuljci krenu rovariti misleći u neredu koji proizvode pronaći dragulje, o drago maleno moje, zbog čega se ne osjećam zaštićenom kad mi kažeš Ti si Moja

 

 

 

1 Komentar »