rezonanca

(nema veze s rezonom)

temenos

trebala je ovo bit priča o tome zašto ne želim da mi dobri ljudi pomažu. pa kad sam počela slagat metafore i fore, i samoj mi je postalo jasno da nije nišla osim toga: slaganje, bez s.

Dobro je, zapravo, pripustit ih koji put blizu. Bliže.

Zbog orijentacije.

Izgubit se može lako osjećaj za istok i za sjever,

pogotovo kad su ti slijepljeni kapci, a ostala osjetila se tale od vrućine; i ne zna se, ne vidi, jasna granica.

Ona me žali. I to joj je hrana.

Ja sam joj hrana.

Dok tako sjedim. I klimam glavom. Na njene priče od jučer.

I već se vidim (priča sam za sutra):

kako kombinira dijagnozu i prognozu od one polovice rečenice koju mi je dopustila izustit.

Sjećam li se ….

Jesam li vidjela ….

Ah, da, oprosti.

Ona je upravo onoliko pažljiva, koliko sam ja drska.

Ma kako samo ja to znam!

Halucinacije… deluzije…

Možda gubim i razum.

Opet mi priča o tom što je rekla, što su njoj rekli, i kamo to vodi.

Ne, ne vodi,

nije odvelo nikud još od prošlog puta. TO JE PRIČA OD JUČER.

od prekjučer.

ista je bila prije tri mjeseca.

prije pet godina.

ONA se ne miče s mjesta.

za nju

moja kuća je raketa!

 

Komentiraj »