rezonanca

(nema veze s rezonom)

koljena

Svidjelo mi se kako je Sergej Nikolajevič objasnio nasljedne bolesti.
Sviđa mi se jako. Kako Sergej Nikolajevič objašnjava nasljedne bolesti.

Da ne petljam: starozavjetno kiselo grožđe!

On, međutim, kaže da je Biblija kodirana te da je ne može svatko točno protumačiti.

Ja, pak, nikakvih problema sa čitanjem nemam.
A imam i sreću, te je devedesetosam do sto posto mojih katoličkih učenika uvjereno, a budući većinom uvjeriše mene, da je sve što tamo piše apsolutna istina.

Dakle, kodovi njet. Ne čitanje, da. Iako nije ni lakše ni jeftinije, modernije je čitati oshoe i moojije i deepake chopre.

(Sjeti se toga svaki put kad ti padne na pamet dijeliti s kime žvaku, jal sendvič, šešir!
Samoj mi nije fora žvakati prožvakano. Nositi iznošeno.

Možda, staro?)

Još jedna super stvar u cijeloj toj stvari:

Moderna se znanost postarala da se ispuni kletva. Do kojeg god koljena piše.

Komentiraj »

biti nekome nešto

Razgovor s gospođom A., bio je ljekovit.

Krrrra, rekla je, oni su vam, oni su ko gladni supovi. Samo čekaju da je nekome nešto.

A, ne-ne, ništa bombe, rašpe, duge cijevi. Novinare ćemo mi njima. Pa nek se vade!

Lješi…

…na

Meni je odlučiti.

Komentiraj »

bipsići

Odvajkada je u užoj mi porodici vladao običaj da su tajne za sve ostale, a površnosti da su za po doma.

Kao, lakše je olakšat se strancu, pa doma doć čist.

Ako me razumiješ.

Sama imam, tek sad osvijestih i zašto, strašnu averziju prema stranim ljudima i novim počecima.

Čak usputno općenje uhvaćeno na po uha dvoje troje više nepoznatih koje nikad prije niti ikad poslije čuti neću – sodoma i samarija.

Biblijsko upoznavanje – za po vani, za sve druge,

sem za

Valjada je lakše nosit personu samo par minuta. A samo nas par zna da j iznutra šuplja.

Komentiraj »

mate mišo

Šibao me život, rekla je, šibao žestoko, uzduž i poprijeko. 
Al opet sam, ko ptica Feniks, usta

Pa jesi što naučila?, pitam, nekako između šibe i feniksa. Al nije čula

la iz pepela.

I dobro je da nije.

Neimam snage za natanane:

život šiba učitelj strog pravedan/na kazna samo za ponavljače -> loš si učenik

Da-da i Ne-ne neka bude govor tvoj.

Mme kako si hladna.

Mirna se kaže, kraljice, mirna.

.

Čitavu olujnu noć
Kao i kišni dan
   Mislila na te
Sve dok mi tuđa žena svojom životnom pričom ne skide osmijeha s lišca mog

Ne ide.
U drugom sam filmu, ženo.

Komentiraj »

crne rupe svjetlucaju

Ispostavilo se da imam problem s dijeljenim sjećanjima.

Dakle,

imam taj gadan ožiljak ispod brade,

ali se ne sjećam odkud mi ni odkad.

Što se mene tiče mogao bi biti iz ovog, ili iz kojeg od prošlih života.

Ne boli, ne pecka, ne smeta, jer uza nj ne vezujem nikakovu priču.

Dakle,

imam u svojoj dječjoj sobi gomilu odbačenih stvari,

za neke (mnoge) sam sigurna da uopće nisu moje,

ali kad ih se dohvati moja mami, od svake me zaboli glava

(od neke i bubreg),

jer svaka ima priču, koja se povezuje sa mnom.

trebam li napomenuti da je ovo još jedna iz serijala o izliječenju molitvom? (solarna joga &… dodat ću linkove kasnije)

A zapadnjački su znanstvenici otkrili čak dvanaest prostornih dimenzija. Najmanje. Plus ona jedna vremenska. Trenutno se ne mogu sjetiti, jesmo li mi, bića od tri dimenzije, točke ovima iz više, ili su točke oni nama. Svijetleće. Svjetleće.

Čitav pojavni svijet vibrira i treba imati jako sporu misao za moći snaći se u_

Tuga i buga, krik i bijes, strah i smijeh, samo su treptaji koji se mogu izraziti matematičkim vrijednostima, a jedan je marljivi ruski mašinac, pronašao kodove za harmoniziranje sadašnjosti (71042), budućnosti (148721091) i prošlosti (7819019425).

Za apsolutnu formu zdravlja 1814321.

Za samoizgradnju tijela 9187948181.

I to naravno nije sve.

Sve što je potrebno je zamisliti svjetleću sferu i svoj kod te raspršiti svjetlost iz sfere u željeni prostor.

a

ja se sjetila teta Lole. koju ne volim spominjati nikom. čak se niti ne sjećam, je li Lola od lovorka, lovrenka, ili baš samo Lola. čak ne pamtim o moj bože ni što mi je bila. vrtićka teta, medicinska sestra, časna? pamtim da je mama govorila da je glupa, jer nije pričala puno (govorljivost je u našem prostoru i vremenu, znak inteligencije.)(a eno, kolega kaže da ‘ko puno priča puno laže:). i da je meni bila najljepše biće na svijetu.

da je stalno stalno stalno mrmljala molitve, a da je mama govorila da kune.

i stvarno. kad bi krenula sa zdravomarijama, sav se poznati svemir raspadao.

nešto kao kad stisneš jako kapke kad raširiš ruke i vrtiš se oko svoje osi. dok ne iskočiš iz tijela. iz kože.

Ko kod iz sfere.

.

Laura non c’e

E andata via

.

volim te i čuvam te.

Komentiraj »