ptice su donijele glas da
kopas po mom smecu da
stojis pod prozorom dugo
nakon sto utrnem slabo svjetlo
mislis da
pastirski je stap to sto drzis u ruci a
ja da sam izgubljena.
silazim:
udubljenja i ispupcenja nikako ne pristaju
(da smo lego kockice, nikad nas nitko spojio ne bi)
usnama bockas moje spustene kapke
gledati tvojim ocima
tuzna je tama.
ne zanimaju me price koje zelis ispricati
“samo zelim biti s tobom!”
nije pametno drzat se za tu granu!
trotoar na kojem stojimo se
pretvara u rijeku i
polako shvacam da se
krecem lakse kad se
ne odgurujem o dno.
Poezija? Hmmm, zanimljivo. Nastavi… :)
neugodan pocetak ugodnog sna o letenju. koji se morao napisat da se ne ostvari.
Ne znam, ne znam,…
obično se desi upravo nešto tako. Još ako si uplela jaka lična osećanja u napisanu reč…
(PAZI SE!!) ;) :D
ne bojim se ja letenja, samo nikako ne bi htjela bit taj tip ovce.
(ovo u zagradi zvuci kao prijetnja)
Nije pretnja, nego upozornje, da se rado desi, da te ošišaju :D
Sviđa mi se tvoj novi pristuo pisanju, zato nastavi u tonu poezije…
(Možda ne znam jednostavno da te pohvalim,… :/)
nije to nista novo (tako stvarno pricam)
ali prihvacam pohvalu i vracam nazad 😊
Nema na čemu 😊
Lepo!
fala 😊