rezonanca

(nema veze s rezonom)

san u nastavcima

dana 12 svibnja, 2020

rekla je da je sanjala da me gubi

u ogromnoj crkvi sa stepenicama koje se gube u oblacima

medju nepoznatim ljudima poznatih lica

blistavim osmijesima placanim na rate

(podsjetite me, molim vas, tko je ono kazao da osmijeh ne kosta nista)

(a tko je stavio pod njim, mogucnost obrocnog placanja, vec od 200 necega na mjesec kroz nekoliko godina)

(i cime su djedovi, bake, mame i tate zaduzile svoje potomke)

(ljudi iz starine, koji bi zapili imetak, makar su imali razdoblja srece. danasnji samo bol, bol, bol, fizicku bol)

(ne mozes jesti, govoriti, opustiti se; mozes se samo ceriti, k’o jezivi macak iz alice iz zemlje cuda)

ispricala je, velim, taj san o gubljenju,

o gubitku mene (ali ne mome), kao da se radi o skrinjici s blagom iz igrice koja ni imena nema, a svaki level je isti samo sa vise oblaka koji se moraju poloviti i vise zlatnih harfi po kojima treba akorde pogoditi,

a andjeli ili djavoli joj se smiju, osmjehuju i smijulje:

jer kraja nema.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: