oba veze

ne znam zasto bih prevela pile preko ceste, a ne bih majku ili oca koji su me zaceli.

cinjenica da pomazem piletu, produkt je njihovog nastojanja, ne samo odgoja koji mi je, silama prilika, nametan.

njihov gen.

nije (bio) sebican.

iako:

bilo je vremena, kad su me bezdusno ostavljali drugim zenama na traljava cuvanja. bez jela, bez sna, bez zagrljaja potrebnih za zdravo naprijed.

ne govorim samo o susjedima, obdanistima ni o TeVeu.

na milost i nemilost utvarama iz ormara, ciganima iz kolica, krueli de vil.

da svijet nije crno-bijeli, shvatila sam rano; inace bi bilo tesko prihvatiti da oni nisu bijeli il’ da bijelo nije dobro… stogod!

Bezdusno! – kazu.

drugacijeg se duha, ostavlja starce u stacionaru, drugacijeg nejac u obdanistu, zar?

nema tamo* mudrosti koju bi cuvar mogao posrkati pa pljunuti za neko dobro (niti zlo), nicega nema. niti je bilo.

is praznim zivotom kakvim zivljase… o moj boze, zar bi tko priseban prodavao vlastiti ofspring? za kesicu srebra? yok! zato sto to tako svi.

postoji zivot zivot i postoji dru stveni zivot. treceg nema. drugi je pad.

luciferove minione takodjer nazivaju andjelima.

odraz u ogledalu.

darvinianska skala prema natrag.

ma nema veze.

nastavno na prethodni post

stalkanje

svijet bi bio ugodnije mjesto kad bismo mogli imati iste odnose s bliznjima, kao sto ih imamo s TV-om.

minimum dva metra udaljeni i potpuno kontrolabilni. na daljinu. sto, naravno, ne mora (niti moze uvijek) biti, niti ovisi o nama ni o njemu. bitna je mogucnost.

ali, ovo je samo ideja.

lik iz susjedne zgrade nas doslovno zlostavlja svojim zumiranjima i teleskopiranjima

i

na stranu sad, jesmo li zvijezde ili planete,

pravo je pitanje:

sta se tu moze s pravne strane? znate li tko bi bio nadlezan? panduri? povjerenici? drzava i politicari? i kako s tvar rijesiti a da bi bila rijesena na dobro bit sviju i za uvijek?