rezonanca

(nema veze s rezonom)

nerast

dana 1 rujna, 2020

dobra stvar koju sam naucila citajuci osobne blogove je da nisam nimalo posebna. ostalo je jedino ljutiti se na roditelje koji su me dugo vremena uvjeravali da jesam. zlatno moje dijete.

svatko bas to i tako o sebi misli, odbijajuci pri tom kategoricki, vidjeti zlato u svemu ostalom. icemu drugom.

mozda u pocetku i mozda za igru, prepoznamo u nekom mrvicu svog zlata. to zlato je lazno. a to naucih citajuci tude osobne blogove.

mozete li zamisliti da u danasnje vrijeme postoje tutorijali kako pisati osoban dnevnik? u danasnje vrijeme duha uopce nema. sve sama pamet. koja je na prodaju.

u vrijeme mojeg odrastanja bio si tuzan i zalostan i razocaran u poznati svijet kad bi otkrio da je netko otkrio tvoj osoban dnevnik i citao ga radoznalim ocima. zasto smo ih vodili (jer jesmo ih, svi) (i svi su u dlaku isti)? i cuvali poput dragocjenosti?

danas je sve javno i sve se broji i sve se racuna. statisticki. lajkovima. komicima. srcima i cvjeticima.

ni u vlastitoj glavi nema tisine i nema samoce.

kao da se radi o necemu sramotnom i losem.

dok su blogovi bili anonimni jos je bilo nade. a onda smo dodali imena i prezimena. oibe s otiscima palaca i srednjaka. svu poeziju koju sam voljela citati, pisale su cure, u muskim odijelima. carolija je nestala. postavsi ljudima, prestali su biti bica. oh humanity!

zbog cega ti ovo govorim?

jer odbijas rasti. zajedno s vremenom. iako je vrijeme ostavilo trag na tebi.

i ne samo da sam odbijas rasti, ti zaustavljas rast. i negiras rast.

i zato sto postoji taj netko drugi. koji ne zna za vrijeme. a ipak je tu na vrijeme.

ako me razumijes


12 responses to “nerast

  1. Boban kaže:

    Pokušavam, nikad nisam bio ničije zlato od deteta…

  2. Da i meni se cini da se uvek krece od sebe narocito pisci, nekako krenu da kuljaju te misli, nekako zbrkane i svaka je vazna a sve isto vrtimo svi, neki sebe prerastu pa se okrenu svetu, nastave da pisu o Petru i Mileni, o Luki i Tomi, o smrti, zlobi, ubistvima i tako nekim tuznim temama, al ima tih posebnih koji imaju veliku rascvetalu livadu u glavni i kad oni pisu sve oko njih mirise, i njedan miris ne lici na druge…

    • rezonanca kaže:

      mozda su zato svi velikani, mrgudni prema van (nabrane obrve su dobar, dobar repelent)
      i
      zato ja vise volim knjigu nego film, zvuk nego sliku
      hvala na citanju, Ivana, bas mi puno znaci 🙏🌷

      • Ja volim i knjigu i film i zvuk i sliku, jedino sto u proizvonji zvuka bolje je kad ne ucestvujem :). Ali volim da slusam, volim likovnu umetnost izuzetno, dosta sam crtakarala kao mladja, film obozavam jedino ne volim filmovane knjige osim par izuzetaka tipa Doktor Zivago film, Prohujalo sa vihorom film i verovatno mnoge filmove koje sam gledala a nikada nisam procitala knjigu. Neke knjige su prosto idealne za filmsko platno, porodicne sage, fantasika i sl.

      • rezonanca kaže:

        isto, takodjer, sve sto si nabrojila 💙
        isla sam, u ovom postu vise na zastitu te rascvjetale, mirisne livade. mora postojat ta neka granica, ono nesto sveto sta se ne smije izlagat previse prema vani. od nekih tajni svima nam je bolje. 🗝️
        vjerojatno ovo nisam slozila bas dobro, ali nekako tako osjecam. da valja. 💌

      • Dobro si ti to slozila i ja se slazem :)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: