rezonanca

(nema veze s rezonom)

paranoia

jos jedna lijenonedeljna kontemplacija o prirodi stvari

Druga ovogodisnja smrtno ozbiljna prica o smrti ide nastavno na grcke prijedloge s dativom i tice se starice majke kojoj je pre Bozica umrla prija.

Znaci, svekrva ili jetrva ili svastika koja je bila samo koju godinu starija, i cije uginuce – jer bio je to pod povrsinom zdravi zivotinjski dogovor o neuznemiravanju, sve ako je na povrsini bio prisilno prijateljski – nije izazvalo ni strah od smrti s popratnom brigom za vlastitu besmrtnu dusu, ni ocekivanu tugu, nego otvorenu radost.

Sad,

kao sto postoji metafizika, ono sto dolazi nakon fizickog, tako postoji i metanoja, ono sto dolazi nakon uma.

Ako,

je ono nakon fizickoga oku nevidljivo, ruci nedodirljivo,

tako

je ono nakon ovog uma, tom istom umu nespoznatljivo.

Prvo i drugo su povrsina!

(na tijelo i na um se misli)

Ono-nakon-prvog i ono-nakon-drugog su, dakle, ili pod povrsinom ili izvan / iznad nje?

Primjer:

ove dvije zene, na povrsini prije, pod povrsinom stanje hladnog rata, ispod i tog sprata zivotinjski zakolji!.. ??

Kaze se da bog prebiva unutar svakoga od nas..

Je l me mozes pratit?

10 komentara »

metanoia

Dok je jos bio ziv, izbrojili su mu znanci i mnogobrojna rodbina, svaki novcic koji nije potrosio da bi zahvalio za njihova dobra djela milosrdja prama njegovu materijalnom tijelu:

Koliko je puta postar pozvonio, koliko mu nije dao dobre ruke, koliko nije davao unucicima, a koliki je koeficijent bio s obzirom na godine staza i na povlasteno radno mjesto.

Dijagnoza: skrt!

Samo za usporedbu, dole niz ulicu zivljase neki bas dobar covo kod kojeg su se stalno svi skupljali, i o kojem su bas dobro uvijek govorili dok god je placao ture. Nakon toga su ga proglasili alkoholicarem. Nakon toga se u susjedstvu uvrijezilo da su dobar i alkoholic, sinonimi. Da dobrota ide uz ruku i nogu s demizonon.

Ajmo opet uz cestu.

Dobru je penziju, velim opet, imao, a racuna u banci ne.

– Di su mu novci? – to ni pop nije doznao. Ali, nekako se racunalo da ih drzi pod krevetom, iza ormana, na vr’ kredence, da i’ je zakopa u vrtal.

Racunalo se s time.

Svaki put kad bi se doslo toboz’ pripomoc, pa proslo..

Ugl, da skratim, tipkam direktno u app i vec mi postaje naporno,

Dok je bio ziv, nije trosio sto je za zivota zaradio i mislilo se od njegove ce smrti profitirat makar rodbina ako ne i covjecanstvo, medjutim, nakon smrti nije bilo para.

Sve je ponio sa sobom u grob.

Ili na onaj svijet.

Sad,

zasto ti ovo tipkam?

Kako god da postoji metafizika, ono sto dolazi nakon fizickoga, tako postoji, mislim, i ono sto se zove naknadnom pamecu:

Zivio je Stric poput sveca. Poput onih svetaca koji se velicaju, spominju i slave crvenim slovima.

Gundalo staro, namrgodjeno, koje je tjeralo od sebe sve sta je ljudsko, bez razlike musko jal zensko, mlado i staro.

Samo on i dragi bog. I sta ce ti vise. Niti moze manje.

A nitko se nije sjetio to da spomene, sve ako je i vidio:

Sta je uzgor, a sta doli.

– doslovno uz cestu i niz, i

– figurativno sto skupite na ovom svijetu, ostaje za ovaj svijet.

Ako me razumijes..

Komentiraj »

bogojavljanje

Znas ono, kad kazu da djeca brzo zaborave.. a ja jos pamtim, i najvise me bole bas stvari koje su mi se radile u najmanjim godinama. One jos neobjasnjene. I uvijek od strane onih za koje se tvrdilo da me vole.

Zasto je cudno da sad ne znam sto je ljubav?

Razliciti ljudi za razlicite stvari u razlicitim momentima koriste jednu istu rijec.

Mrznja je cisca, jer se rijec ne koristi..

Strah, kao oporba, je jednako izlizan.

Tko si zapravo ti? Nikad te zapravo nisam upoznala.

Isto mi pitanje ponavljaju godinama oni koji tvrde da sam uvijek ista.

Svi se mi mijenjamo s modom, s godinama, a ti uvijek ista…

Vidis li gresku?

1 Komentar »

otac

Za malo ljudi znam, kojima rijeci nesto znace:

nisu rijeci za govorenje. Nisu rijeci za slusanje.

Izgovorene, samo su mrmor. Mrmotanje. A ove koje se pisu, jedva da tko cita.

Toboze, svi smo veliki citaci. Wannabe pisaci. Formiramo si drustva i druzbe. Grupiramo, i grupiramo se.

…likvide…

…rotacizmi…

Mudrac je rekao da bi trebalo pazljivije slusati one koji pricaju rijetko. Takvi da opazaju bolje. Pa ako imaju dara za sricanja i izricanja, to da bi bio – dar (od Boga).

Malo ih, velim, znam. Koji zaista, dok sute, misle u slovima, slogovima i srokovima. Da bi poslali unikatnu zelju za novi pocetak kalendarske, svecarske, rodjendanske Ere.

Tata je imao nesrecu da ga zivot stavi u okruzenje gdje je glasan (bezrazlozan) smijeh uzet kao “lijek” za sve. Kad bi samo otvorio usta da kaze, svi bi mislili da trebaju odgovoriti grohotom. Ne zato sto je pricao viceve, ili sto je izgledao smijesno, bas naprotiv, ne znam za pojavu koja vise zraci dostojanstvom, nego zato sto ne razumiju. (Sve ono sto se ne moze razumjeti, strasi. A lijek za strah, koji se ne moze ili ne zna ili ne smije unistiti, je smijeh.)

Sada, danas, vidim: koliko je to bio promaseni zivot.

Mozda je Mudrac mislio da bi trebalo pazljivije citati one koji pisu rijetko… Od Nove preko rodjendana do Nove.

I drago mi je sto sam tatu slusala rijetko.

A oponasala vise.

Komentiraj »