Dok je jos bio ziv, izbrojili su mu znanci i mnogobrojna rodbina, svaki novcic koji nije potrosio da bi zahvalio za njihova dobra djela milosrdja prama njegovu materijalnom tijelu:
Koliko je puta postar pozvonio, koliko mu nije dao dobre ruke, koliko nije davao unucicima, a koliki je koeficijent bio s obzirom na godine staza i na povlasteno radno mjesto.
Dijagnoza: skrt!
Samo za usporedbu, dole niz ulicu zivljase neki bas dobar covo kod kojeg su se stalno svi skupljali, i o kojem su bas dobro uvijek govorili dok god je placao ture. Nakon toga su ga proglasili alkoholicarem. Nakon toga se u susjedstvu uvrijezilo da su dobar i alkoholic, sinonimi. Da dobrota ide uz ruku i nogu s demizonon.
Ajmo opet uz cestu.
Dobru je penziju, velim opet, imao, a racuna u banci ne.
– Di su mu novci? – to ni pop nije doznao. Ali, nekako se racunalo da ih drzi pod krevetom, iza ormana, na vr’ kredence, da i’ je zakopa u vrtal.
Racunalo se s time.
Svaki put kad bi se doslo toboz’ pripomoc, pa proslo..
Ugl, da skratim, tipkam direktno u app i vec mi postaje naporno,
Dok je bio ziv, nije trosio sto je za zivota zaradio i mislilo se od njegove ce smrti profitirat makar rodbina ako ne i covjecanstvo, medjutim, nakon smrti nije bilo para.
Sve je ponio sa sobom u grob.
Ili na onaj svijet.
Sad,
zasto ti ovo tipkam?
Kako god da postoji metafizika, ono sto dolazi nakon fizickoga, tako postoji, mislim, i ono sto se zove naknadnom pamecu:
Zivio je Stric poput sveca. Poput onih svetaca koji se velicaju, spominju i slave crvenim slovima.
Gundalo staro, namrgodjeno, koje je tjeralo od sebe sve sta je ljudsko, bez razlike musko jal zensko, mlado i staro.
Samo on i dragi bog. I sta ce ti vise. Niti moze manje.
A nitko se nije sjetio to da spomene, sve ako je i vidio:
Sta je uzgor, a sta doli.
– doslovno uz cestu i niz, i
– figurativno sto skupite na ovom svijetu, ostaje za ovaj svijet.
Ako me razumijes..
Komentiraj