Ona moja baka (jer imadoh jos jednu) (no, nema li svatko, makar dvije?), koja nije znala praviti kolace, imala je obicaj kupovati velika pakiranja napolitanki s kremom od cokolade. Moram ti priznati, citatelju, da su ta pakiranja cudnovato nestajala, iako smo mi djeca imala strogu zabranu nejedenja vise od dvije napolitanke dnevno. Ne samo debljina, nego i razne druge opasne bolesti, bile su stalnoviseca prijetnja. Ne batine, niti kazne neizlaska vani.
A onda, je je dna od nas pitala:
– Ali zasto?
– StA zAstO!
– Zbog cega se kupuju velika pakiranja, ako ih ne smijemo jesti do isteka roka upotrebe?
– KOjeg rOkA!
– Upotrebe.
– Sve je tO prOpisAnO! NA pOledjini pise: prepOpucenA dOzA zA OdrAslu OsObu, tOlikO i tOlikO, zA djecu – mAnje! Dvije i dOstA!
– Ali…
– TAkvA je prepOrukA svjetske zdrAvstvene OrgAnizAcije!
– Ali, nisu oni bog.
(a bogme nisi ni ti)
Da skratim dugu pricu, ta je zena sada de
be
la.
☢️
Komentiraj