Danasnja dilema je bila: slusati zvona na molitvu ili slusati podnevne vijesti.
Nema, da se ogradim na samom pocetku, u nasem kvartu zvonika koji bi imao konopce i zvona. Zvuk je nasnimljen i pusta se na najjace. Zupljani bi bili ogorceni, ali im je objasnjeno da trebaju biti ponosni jer su ga platili skupo. Pa sute.
Nema u nasem kvartu niti prozora s kojeg bi pogled pucao na zvonik. Kad bi ga bilo. Time je kupljeni zvuk dragocjeniji.
Slusali smo zvona.
Ne zato sto znamo napamet i danasnje vijesti i sutrasnje vijesti i one za sljedeci tjedan: red statistike, pa red prirodnih katastrofa, pa red procitavanja prepucavanja sa fejsa, anonimnih likova kao i onih koji misle da imaju imena koja nesto znace.
Nego zato sto je nasnimljeni zvuk jos istiji od onoga jucer i od prekjucer i od onog od proteklog tjedna.
Zbog cega se ljudi toliko boje smrti? Mozda znaju da nisu imali dovoljno dobar zivot pa ce biti svrstani u pakao jos gori od ovoga?
Strah od nepoznatog,…
bila sam tuzna (dok sam tipkala prije tri dana), jer cak ni moji prijatelji ne znaju za onu Sokratovu, da neistrazen zivot nije vrijedan zivljenja .. tj. znaju, ali samo teoretski. (danas bi umjesto ‘smrti’, stavila ‘promjene’)
a onda: hvala bogu sto ih imam i sto se ne pratimo.
i hvala tebi sto me natjeras da citam svoj blog 😊
ne mislim da je strah. jer na pet minuta svi mogu bit ludo hrabri.
a trenutno, ne znam za vecu ludost od ustrajanja na ‘uvijek istome’..
Uvek isto ili “to” je dovoljno, je za one što nemaju kapacitet za život. I kad kažem strah, nema ga na ovom svetu što ga ne oseti pre nego što se umire, ma koliko već bio hrabar i lud…
Pozz za tebe :)
ovi o kojima ja govorim, zive u stalnom strahu. jedino su hrabri (i pametni) kad se radi o necijem tudjem zivotu.
bojim se da nije u pitanju strah, nego glupost. koja je opasnija od zlobe.
zato je bio na pocetku, poziv na molitvu.
samo nas bog moze spasit -.-
Dok čekaš Boga, beži što dalje od takvih ljudi ;)
Lep vikend ti želim,…