rezonanca

(nema veze s rezonom)

polikratov prsten

simpaticno je, iako zbunjuje, to sto se i ovi (lokal ni izbori) proglasavaju povijesnima:

sami novi nacelnici govore da ce zavrsavati stare projekte, tako da… a valjda su svjesni da nisu oni ti koji odlucuju, niti oni koje se za nesto pita.

mozete ih pitati za zdravlje, na vama je, iako sama nisam provjeravala, je li koji od likova, zdravstvene struke…

no, nebitno

zbog cega svi zele zavrsiti u knjizi, ako vec postoji popis, na kojem su sad prvi?

nznm, no

u herodotovoj Povijesti (koja je uciteljica zivota) ima

prica o Polikratu

koja ide ovako:

‘ucini je velu sricu’ sto u prijevodu znaci, stekao je veliko bogatstvo – gusareci, proglasio se kraljem i druzio sa sebi slicnima,

a zivotna filozofija mu je bila

– vise ce te voljeti onaj kome uzmes, pa mu vratis (nesto malo), nego onaj kojemu ne uzmes uopce –

jedan od drugova, kad je vidio kako mu sve ide od ruke, ga je bio upozorio: da mu na tako velikoj sreci mogu pozavidjeti bogovi, pa neka se pripazi.

“Odreci se” rekao mu je “necega sto najvise cijenis, inace…”

Polikrat se odlucio odreci jednoga prstena, ali…

… nekim cudom, bas taj mu se prsten stalno opet i opet iznova vracao.

shvativsi to kao los znak, prijatelj ga se odrekao.

simpaticno je, iako zbunjuje, kako se s vremenom promijeni znacenje rijeci, aa onda i price,

samo da mi buduci ne bi naucili nista.

polikrat je skoncao stravicnom smrcu.

mislim da

to ne bi bila knjiga u koju se zeli zavrsiti. mozda je zbog toga maknuta s popisa.

no, sigurno nisam promasila temu.

Komentiraj »

pra zna

jutrošnja dilema je bila: slušati tuđe misli, ili slušati kišu.

slušale smo kišu:

Komentiraj »

jaje

pucketanje kostiju lubanje me iznijelo iz sna oko tri cetrdeset i pet.

provjerila sam poruke na whatsapp-u i gmailu. odvrnula slavinu na tusu. nije bilo vode.

susjed (koji nema psa) je odradio lajanje. (silno zalim gospodju i kcerku) (nema se kud)

(mozda preko balkona)

(ljudi koji mogu citati s razumijevanjem tvrde, da je “Romeo🖇️Juliet” parodija) (mislim da su u pravu)

jucer sam cistila, ribala, vadila i sadila:

korijenje (za rucak), sjemenke (za uzinu)

sutra opet zovu kisu.

lepet krila golubice je donio mir. mir. mir.

upravo sad

(iako se doima bolno)

Komentiraj »

žao mi je

Da ne postoje žene koje moraju svoje postojanje pravdati radom ruku, ne bi postojali dućani nepotrebnim stvarima. Da ne postoje dućani nepotrebnim stvarima, ne bi postojao pi ar, za Majčin Dan. Da ne postoji pi ar za Majčin Dan, bismo li znali da imamo majke?

Sad vi recite, da nepotrebne stvari ne rade nužno žene koje moraju svoje postojanje pravdati radom ruku, jer da nepotrebne stvari mogu raditi i djeca ili zatvorenici, ali uglavnom da ih rade kinezi… poanta je, međutim, ista: da ne postoje stvari koje nikom ne trebaju, ali koje se moraju nekome nekako isplatiti, biste li znali zbog čega darujete ili očekujete na dar, nepotrebne stvari? Zbog čega se uvrijedite, ako ne dobijete ništa, ako dobijete nešto, i zašto mislite da ste dobar čovjek jer kupujete stvari koje nikom ne trebaju.

– Maaaliiii znaaak paaaažnjeee….

Koja (misli se na pažnju) traje još manje od nepotrebne stvari koju ste kupili za novac, misleći da kupujete osjećaj da ste dobar čovjek, iako znate da ste u stvari (dobra) žena …

wtf

Ok. Mislite da sve bezveze petljam, ali stvarnost je još zapetljanija, i ide ovako:

– Sve najljepše za Majčin dan!!! (: ooxxoxo :)

– Da ti iskreno kažem, ja nisam ni znala za majčin dan, ja znam za Dan Žena, osmi mart i to je to.

– Da, da, ali osmi je marta za sve žene bez iznimke, a Majčin je dan samo za Majke :)

– Ajd’ neka. Onda ti ne moram (mislila je ‘čestitat’) ni ovaj (mislila je ‘dan’).

Žena je, naime, ona koja ima muža, a majka je ona koja ima dijete. Razumijete?

Quotes Inspirational - The Beauty of Motherhood
Daily Mystic Quote – May 9, 2021

My mother set the ambience for me, without which I would not be what I am. Motherhood is not of biology but of unconditional Inclusion.

Komentiraj »

pravi hedonizam

Problem suvremenog čovjeka nije u njegovoj zloći. Upravo suprotno; on je obično ljubazan, iz praktičnih razloga. Samo, mrzi se dosađivati. Dosada ga plaši. Iako nema ničeg konstruktivnijeg i velikodušnijeg od svakodnevne doze praznog hoda. Trenutaka teške dosade. Nasamo. Ili u društvu?

Octave je napokon skopčao: Pravi hedonizam je – dosada. Jedino ti dosada pomaže da uživaš u sadašnjosti. Zbog čega onda svi bježe od nje, skrivaju se iza telke, interneta, videoigara, knjiga, časopisa? Kao da ima nečeg lošeg u tome da samo sjede i dišu.

Dok si pred telkom ili na nekom interaktivnom sajtu, ti ne živiš, na nekom si drugom mjestu, umjesto na ovom na kojem jesi. Možda nisi mrtav. Ali nisi ni pretjerano živ.

Bilo bi zanimljivo, izumiti stroj pa izmjeriti, koliko sati na dan provedemo tako: izvan trenutka u kojem jesmo, izvan mjesta na kojem jesmo.

Svi će nam ti strojevi upisati izostanak i pitati nas gdje smo bili. I bit će jako teško ispetljati se iz svega toga.

Stanje je nerazmrsivo.

Ništa se nije promijenilo vjekovima: čovjek i dalje od svoje tjeskobe bježi u svijet zabave. Samo što je zabava postala tako sveprisutna da je zamijenila Boga.

Kako pobjeći od zabave? Suočavajući se s tjeskobom.

Svijet je prividan. Osim kad je dosadan.

(Frederic Beigbeder: 14,99 €)

Komentiraj »