rezonanca

(nema veze s rezonom)

živa

vise oblaci kao srebrni privjesci, i mislim si: ako vec postoji tekuce srebro, bi li bilo u redu nazvati ove zrakastima.

otrova sigurno ima

neki put otrov je lijek

a nekad je obrnuto.

usnula sam, i jos sad me proganja…

– Molila bih, ako bi tko znao za dobrog tumaca simbola iz snova –

…mamu i sestru, kako u mom stanu, svaka na svom mjestu, ocekuju cudo.

otvaram pazljivo, kutiju sitnih, suhih kolaca, spajalicu po spajalicu, etiketu i ljepljivu traku. mirise kokos, tamna cokolada i marmelada. imam toliko strpljenja da razmislim kojoj koji da ponudim prije. sestri, koja je trudna, ili majci koja je stara. moj odabir meni je kokos-bajadera, Ali u ovim maxy mix pakiranjima tih dolazi pet, a nas samo smo tri.

glas donmira me opominje da je mati uvijek prva, i ona uzima sve sto mirise na kokos, i sve sto mirise na cokoladu i sve spojeno marmeladom.

oci moje sestre me gledaju kao krivca.

da slucajno nismo prezivjele (porod, djetinjstvo ili rat), bi li nasa majka od svoje tuge napravila lijep spomenik, kako to vec cine oni koji prezive smrti svoje djece? bi li nju tuga pozderala ili bi ona pozderala tugu?

Had je ime za zdrijelo. Po tome se zna da Pakao samo hoce jesti. Zbog toga postoji onaj koji Jest i onaj koji to nije. Iste rijeci, razliciti pokusaji. Putevi ka ispunjenju.

Moja je mati oduvijek bila cuvar na tom putu. Prvi vratar. Kljucar, koji upozorava:

– Do ovde, i dalje ne!

U tom se budim.

Oblaci poput filigrana.

Sjajnih rubova.

Mirisnih od kise.

Sljedeci koji su planirani,

snjezni su poljupci, bjelanca, na korama od meda.

kokos pahuljice.

jes n

(umrla je teta visnja)

Komentiraj »

krug

nasla sam lika koji se sjeca da su nekad jaja imala dva zumanjca, a nitko nije mislio da su ozracena.

– bilo je to prije cernobila

sjeca se, i da su zene pravile torte i kolace s pravim jajima, i takmicile se u ciju je islo vise istih.

– nije se mislilo o alergijama, a danas svi alergicni, pa vise ni’ko ne smije jest posteno

Zvuci (nekako) Poznato 🤔

slusali smo stare stvari.

jos iz vremena kad su i chavoglavi dalmatinci vise voljeli bendove iz srbije, nego klape ispo’ volta

(ali to je stvar devolucije, a ne geografije)

i ispalo je da se sjecam svih rijeci i akorda, iako nikad nisam (dobro) naucila gitaru, niti znala ljudski govor iz tog perioda

i ispalo je (jos) da lik ima jedva 33, i da to nikako ne mogu biti njegove uspomene:

Sto se moze uzeti za dokaz postojanja kolektivne karme, koja se mora odmotati, ovako ili onako, prije ili kasnije.

Komentiraj »

7

nebo je jutros bilo mramorno. trebalo je samo nasloniti obraz da upije vrucinu, da prelije mir.

– Khraaaaa, nece tebi ni’ko cvi’ce nosiiit’!! – zameketao je glas iz pakla.

dobro je. sve je na svom mjestu.

Komentiraj »