Poskupjet ce zivot, javljaju svi mediji: cijena nafte, struje i plina od proljeca ide u nebo, a posljedicno i cijena hrane, robe i higijenskih potrepstina, buduci da se sve sto je zivo krece pogonjeno spomenutim energentima.
Auta u kojima se vozamo, hrana koju kuhamo, odjeca koju peremo i peglamo, frizure koje njegujemo … bez obzira radimo li to sami, ili samo konzumiramo tudji trud i rad, koji i inace shvacamo zdravo za gotovo.
Gotovo je s tim. Od proljeca.
Na proljece cemo svi platiti nasu neodgovornu rastrosnost. A sad cu vam reci i sto pod tim mislim:
Ja kad kupujem, uvijek pazim na to da su stvari koje cu posjedovati, koristiti, pojesti ili darovati – kvalitetne.
Ako mi se sad jede slatko, gledam da je to cokolada, puding ili karamela, a nije mi bitan rok trajanja. Ovdje izmedju ponudjenog, biram cijenom najjeftinije.
Slican obrazac je primjenljiv na stvari ovako: ako se radi o novom mobitelu, gledam da stane u dlan, da je kompatibilan sa starim i da baterija drzi makar jedan dan. A ne je li iz Kine, SADa ili Europe. Niti jesu li ga slagala djeca, zatvorenici ili clanovi sindikata.
Za cipele mi je bitno da ne zuljaju i da ne proizvode buku kad se krecem, pa tek onda jesu li kozne, gumene ili od papira.
Sapuni, samponi, deterdjenti i omeksivaci ne smiju mirisati preintenzivno a pogotovo ne smiju ostavljati trag nakon ispiranja, na kozi, kosi, odjeci ni sudju. Ali ovo je vec lutrija.
A lutrija se ne moze namjestiti. To svi znaju. Lutrija je stvar srece, dobroga trenutka.
Da se moze namjestiti, ne bi bila lutrija, nego prevara.
¿¡
Je l i vama neobicno, kako to Oni znaju da ce zivot, na proljece, poskupjeti?
I sto se moze dobiti s otezanjem?
Za ilustraciju:
Probajte zamisliti cijene koje bi sad, svaki cas podivljale, da ih hrabri ministar (bankar, naftas … tkogod vec) ne drzi za uzde.
Pa kad se to pusti s lanca …